Od termina "imperijalizam" danas mnogi zaziru, tako da puno češće slušamo o "uvođenju demokracije" i "zaštiti ljudskih prava" od strane onih kojima su konkretna ljudska prava posljednja briga na ovom svijetu, čak kada je riječ i o njihovom vlastitom stanovništvu.
Bez obzira koji "mekani" termin pronašli za ublažavanje aktualnog stanja, činjenice se više ne mogu ignorirati, kako ćemo pokušati dokazati ovim tekstom - već živimo u najvišem stadiju kapitalizma - imperijalizmu.

Imperijalizam je obilježen militarističkim uspostavljanjem ekonomskog jednoumlja čija je primarna svrha zgrtanje profita - do maksimuma. No, uz svoj militaristički karakter, svojom pojavom imperijalizam - terminalni i zadnji stadij razvoja kapitalizma - također nagovještava i kolaps cjelokupnog kapitalističkog sustava.

Što je imperijalizam?

Krenimo s jednostavnim uvodom u problem, prema rječniku "Rječnik ljudskog zemljopisa" imperijalizam je definiran na slijedeći način: "stvaranje i/ili održavanje nejednakih ekonomskih, kulturoloških i teritorijalnih odnosa, najčešće između država i često u obliku imperije zasnovane na dominaciji i pokornosti".

I bez dubljeg ulaska u problematiku, možemo li već u iznesenoj definiciji prepoznati aktualno stanje u kojem živimo? Postoji li već danas imperij koji nam direktno određuje "ekonomske, kulturološke i teritorijalne" odnose?
Možemo krenuti od najosnovnijih elemenata:
- čiji ekonomski model koristimo?
- čiju kulturu konzumiramo (glazba, film)?
- tko najviše utječe na teritorijalne odnose u našoj bližoj i daljoj regiji?

Ako je vaš odgovor na sva 3 pitanja: "SAD", samo donekle ste u pravu. SAD možda je, spletom povijesnih okolnosti, danas najveća vojna i ekonomska sila, ali "imperijalistički" svijet u kojem danas živimo izlazi izvan gabarita SAD-a i proteže se na cijeli zapadni kapitalistički sustav.
Militarizam je tek jedan od ključnih segmenata koji tvore imperijalizam u cjelini.
Ali već i u tom aspektu pronalazimo dokaz kako je imperijalizam prije svega vezan uz ekonomski model, a ne zemljopisna obilježja.
Uzmimo libijski rat od prošle godine, možda su američki zrakoplovi izvršili najveći dio napada, ali znatnu ulogu u operaciji imala je i Britanija, Francuska i druge vojske.

Svjetski imperijalni ratovi kao podjela planete i uvod u zadnji stadij kapitalizma

U svakom slučaju, imperijalizam - najviši stadij kapitalizma - sada je sastavni dio globalne svakodnevnice. Države koje su spremne poniziti se i pokoriti ovoj dominantnoj sili ulaze u strukturu imperije na miran i "demokratski" način. One koje se odvaže na otpor protiv takve vrste hegemonije bivaju vojno razbijene.
Surovom imperijalizmu, nažalost, mi smo prisiljeni svjedočiti ovih godina (i dana) više no ikad, ali - kako ćemo uskoro konstatirati - ovaj "svijet" bio je neminovan i da će biti upravo ovakav znalo se već dugi niz godina.

Pritom je važno napomenuti kako sam "imperijalizam" valja staviti u točan kontekst, pogotovo onaj ekonomski, u suprotnome dolazimo u opasnost da postanemo naivna žrtva nespretnih fraza poput "na svijetu je uvijek bilo ratova, to je normalno" - da, istina je, ljudska vrsta je često ratovala, ali i ratovi imaju svoje specifične elemente prepoznatljivosti.

Najveći sukobi u ljudskoj povijesti bili su I. i II. svjetski rat, no današnji militarizam znatno je drugačiji od tadašnjih sukoba. Svjetski ratovi 20-og stoljeća, nesumnjivo "imperijalističkog" karaktera, bili su primarno orkestrirani u svrhu podjele svijeta, drugim riječima - velike sile krenule su u odlučan boj za potpunu podjelu teritorija cijele planete i laskavu titulu najveće imperijalističke sile.
Zbog brojnih povijesnih okolnosti, u koje nećemo detaljno ulaziti, tu titulu je u konačnici zadobio SAD, a ona je pak temeljito zacementirana padom istočnog bloka krajem 80-ih godina.

No, što je točno "imperijalizam" u ekonomskom smislu i na koji način se manifestira? Ono čemu svjedočimo danas detaljno je opisano još prije više od 100 godina. Zbog konkretnog kulturološkog, psihološkog ili pak sociološkog fenomena danas se često zazire od povijesnih analiza i traže se brojna "new age" površna rješenja koja gotovo nikada, namjerno ili slučajno, ne odlaze u samu esenciju problema. Sukladno tome gotovo svakodnevno dobivamo nove i opskurnije "teorije" o globalnoj dominaciji koje u svojoj osnovi skoro uvijek imaju samo jedno - senzacionalizam.

Imperijalizam nije proizvod devijacije, već "prirodan" razvoj kapitalizma

Imperijalizam zasigurno nije na snazi zato jer su se neki "zli ljudi" urotili protiv ljudske vrste pa joj sada žele što brži i mučniji kraj u obliku neo-robovlasništva.
Imperijalizam je - koliko god ta riječ zvučala neugodno - "prirodan" slijed događaja i razvitka kapitalističkog ekonomskog modela.

S time da valja napomenuti kako imperijalizam ne nastaje iz "nakaradnog" kapitalizma koji je krenuo "krivim" putem, kako nam mnogi to danas žele prikazati, već je nastao iz same osnove kapitalističkog modela. Da će u konačnici aktualni imperijalizam postati sastavni dio kapitalizma zaključeno je ekonomskim analizama još prije 100 i više godina.
Mitovi o "devijacijama" unutar ekonomskih modela su gotovo uvijek samo mitovi jer praksa najčešće pobija teoriju.
U tu svrhu uzmimo na trenutak tzv. "državni socijalizam" - svaki pokušaj centralnog planiranja imao je gotovo iste boljke - bujanje glomazne birokracije koja je imala tendenciju ugušiti cijeli sistem. To nisu bile "devijacije" centralnog planiranja već isključivo njihov nusproizvod.

Ti strukturalni problemi uvelike su doveli do raspada istočnog bloka. Veća autonomija radnika mogla je spriječiti taj kolaps da se uvela na vrijeme (nije se uvela uopće), no to je također tema za neku drugu analizu.

Centralizacija i akumulacija globalnog kapitala - striktna podjela na radništvo i elitu

Između siječnja i lipnja 1916, nalazeći se u egzilu, vođa ruske Boljševičke partije, Vladimir Iljič Uljanov Lenjin, napisao je popularnu brošuru naslova: "Imperijalizam: najviši stadij kapitalizma".
Tekst je bio napisan prije svega za radničku publiku, a cilj objasniti aktualno stanje u kapitalizmu i imperijalistički rat koji je počeo 1914 (Prvi svjetski rat).

Pri izdavanju Lenjin je i sam potvrdio kako ne iznosi nikakve originalne teze, već samo sažetak i analizu rada vodećih teoretičara globalnog sistema kao što je bio britanski liberal John Hobson i njegova knjiga "Imperijalizam" (1902.), austrijski marksist Rudolf Hilferding i "Financijski kapital" (1910.), Rosa Luxemburg, Nikolai Ivanovič Bukarin i drugi.

Svi ti radovi i analize u konačnici su znatno unaprijedili originalnu Marxovu teoriju o kapitalizmu. Suočeni s velikom militarizacijom diljem Europe i izbijanjem Svjetskog rata, postojala je potreba da se detaljno pojasni i analizira ovaj, još neviđen, primjer nasilja pokrenut od strane sistema.

Ubrzani ekonomski rast i kolosalni razvoj industrije transformirali su sam karakter kapitalizma.
Ti elementi su ključni za "doradu" originalnih teorija Karla Marxa, prije svega zbog činjenica da u Marksovo vrijeme (sredina 19. stoljeća) kapitalističkim sistemom su dominirale manje i srednje kompanije koje su se međusobno natjecale prije svega na lokalnoj, nacionalnoj ili eventualno kolonijalnoj razini.
No, Marx je već tada točno zaključio u svom djelu "Das Kapital" kako postoji očigledan trend ka "koncentraciji i centralizaciji kapitala".

Akumulirani kapital je iznimno konkurentan. Velike korporacije u stanju su sve one manje konkurente pomesti sa tržišta. Proizvodnja se koncentrira u velikim tvornicama, a vlasništvo je centralizirano u mega korporacijama.
Danas, u ovom dijelu svijeta oko nas više ne viđamo toliko tvornica (preseljene su na istok), ali metoda je ostala jednaka i rigoroznija je no ikad - prije svega nekoliko godina svoje dnevne potrepštine kupovali smo još uvijek u manjim dućanima, koji su većinom bili u obiteljskom vlasništvo, no već danas to je jako rijedak slučaj.

Činjenica da oko sebe ne vidimo "tvornički dim" ne znači da se ekonomski proces imalo promijenio ili da je pak razbijena razdioba između radnika i kapitalista - upravo suprotno, kupujemo iz istog lanca dućana, koristimo iste telekomunikacijske operatere, a i dnevne vijesti dobivamo gotovo ekskluzivno iz velikih novinskih grupacija.

Premještaj radništva iz industrijskog u tercijarni, tzv. "uslužni" sektor, nije nikakav otklon od originalne Marxove misli - sredstva proizvodnje i dalje su ekskluzivno u rukama elitne manjine, dok velika većina (znatno iznad 99%, više kao 99,99%) svojim radom kontinuirano bogati upravo istu tu manjinu.

Proces razvoja kapitalističkog modela od svog osnutka do danas ide točno prema zacrtanom putu. Koncentracija kapitala koju spominje Lenjin u svojoj brošuri 1916. i drugi prije njega, danas je dosegla ekstremne proporcije - sve većom centralizacijom ujedno se smanjuje i sam broj kapitalista, vladajuća manjina iz godine u godinu sve je manja i manja.

Financijske i ekonomske krize nužne su za kapitalizam i daljnju akumulaciju kapitala

U tom "prirodnom" procesu kapitalizma financijske krize (kao što je i ova) imaju svoju svrhu - ubrzati isti proces. U vrijeme krize konkurentnost znatno raste i dolazi do masovnog bankrota slabijih kompanija što pak omogućava većim i snažnijim kompanijama da iste, sada posrnule, otkupi po "vatrogasnoj" cijeni i prošire svoj utjecaj na tržištu.
Tom procesu smo mi svjedoci upravo danas (podsjetimo se akumulacije bankarskog sektora u SAD-u), a sve izneseno nalazi se u Lenjinovoj brošuri iz 1916.
Stoga kada nam "uglednici" putem podobnih medija serviraju priču o "zastarjelim teorijama", lako možemo razumjeti njihovo stajalište i zbog čega vlada paničan strah od "iskopavanja" istih "zastarjelih" teorija.

Razvijeni centri kapitala imaju važnu prednost nad ostatkom svijeta - u stanju su implementirati najnovije tehnologije i tehnološka dostignuća, čime se povećava konkurentnost.
Poljoprivreda je zanimljiv primjer - država koja nije u stanju koristiti najnoviju mehanizaciju i ostale poljoprivredne elemente postati će doslovno kolonijalno ovisna o većim silama.

Velika ekonomska depresija 1873-1896 imala je znatan utjecaj u stvaranju današnjih dominantnih sila. Pred kraj stoljeća kapitalizam je već bio dominiran, u gotovo svakom sektoru, od strane gigantskih kompanija. Tada po prvi puta dolazi do smjene ekonomske moći s Britanije, čija je tehnologija počela zaostajati, na Njemačku i SAD. Krajem 19. stoljeća SAD po prvi puta preuzima poziciju najvećeg svjetskog proizvođača od Britanije.

5 esencijalnih karakteristika koje pokazuju da smo ušli u imperijalistički stadij kapitalizma

U tom periodu već se pojavljuje naznaka koja država će predvoditi neminovni imperijalizam budućnosti.

Lenjin je definirao stadij imperijalizma u 5 esencijalnih karakteristika, prema njemu - kada svijet uđe u fazu imperijalizma izgledati će ovako:
1) koncentracija proizvodnje i kapitala razvila se do te granice da su stvoreni monopoli koji igraju odlučujuću ulogu u svjetskoj ekonomiji
2) spajanje banaka s industrijskim kapitalom i pojava financijske oligarhije na temelju "financijskog kapitala"
3) izvoz kapitalizma dobiva ogromnu važnost
4) formiranje međunarodnih kapitalističkih asocijacija koje će dijeliti cijeli svijet među sobom
5) teritorijalna podjela cijelog svijeta između vodećih kapitalističkih sila je završena

Iz gornje definicije koja je data 1916. jasno i precizno je vidljivo kako mi danas živimo u periodu imperijalizma - po svim točkama.
1) međunarodne korporacije dominiraju svijetom
2) "financijska oligarhija" već vlada Europskom Unijom i cijelim zapadnim "demokratskim" svijetom
3) "izvoz kapitalizma" ima zaista ogromnu važnost, danas više no ikad - ako pogledamo žestoke ratove koji se vode diljem Bliskog istoka i Afrike - koji je primarni zahtjev? Uvođenje slobodnog tržišta. Kada su danas povučeni svi EU diplomati iz Bjelorusije, koji je glavni cilj? Opet, uvođenje slobodnog tržišta.
Primjerima bi mogli ići u nedogled, ali je činjenica da nakon svakog novijeg rata buja "slobodno tržište" ili drugim riječima - kapitalizam.

"Sistem kapitalizma postaje globalni sistem koji stalno traga za novim tržištima, on će se zavući u svaki kutak ovog svijeta. Konstantno unaprjeđenje proizvodnje, trajna nesigurnost i rušenje svih socijalnih normi obilježavaju ovu epohu koja se razlikuje od svih ostalih u ljudskoj povijesti", zapisao je Karl Marx u "Manifestu komunističke partije" 1848.

4) svijetom danas dominiraju međunarodne kapitalističke asocijacije - Svjetska Banka i MMF samo su neki od konkretnih primjera.
5) teritorijalna podjela uvelike i jest završena, mnogi se slažu kako su 1. i 2. svjetski rat bili sukobi koji su imali upravo taj zadatak - podijeliti cijeli svijet između najvećih sila.

Analizom ovih nekoliko točaka, prema Lenjinu i Marxu, mi danas nepobitno živimo u imperijalizmu.

Stvaranje financijskog kapitala i financijske oligarhije

Već početkom 20. stoljeća najveće kompanije kontrolirale su gotovo sve. U Njemačkoj Siemens i AEG kontrolirali su cjelokupnu industriju struje.
Uskoro se najveće kompanije počinju udruživati u "trustove" i "kartele" kako bi kao apsolutni gospodari na zajedničkim mitinzima mogli određivati cijene itd. Do sada su korporacije već toliko ojačale da su u rukama imale sve države i sve vlade.

Sukladno s industrijskom sektorom, koncentrirao se i financijski sektor. Do kraja 1913. 9 najvećih njemačkih banaka kontroliralo je čak 83% bankovnog kapitala, s time da je najveća od njih, Deutsche Bank, kontrolirala 23%.
Industrija je uskoro postala ovisna o bankama i njihovim kreditima, sukladno tome same banke su sve više i više preuzimale samu industriju u konačnici stvoren je "financijski kapital" tj. kapital kontroliran od strane banaka kojim upravljaju industrijalci.

Sukladno tome, ne iznenađuje činjenica da se danas najveća kapitalistička elita nalazi u financijskom sektoru protiv koje se tek javlja organizirana pobuna (Occupy Wall Street itd).

Imperijalističko neo-robovlasništvo i put ka oslobođenju

Da bi globalni kapitalistički sustav opstao nužno je porobiti i zadnje oaze otpora, toj manifestaciji imperijalizma kao vojnog militarizma svjedočimo upravo danas.
S druge strane, on je i u svom "diplomatskom" pohodu podjednako rigorozan - sukladno tome se države masovno lišavaju svakog suvereniteta po pitanju unutarnje/vanjske politike kako iste slučajno ne bi opstruirale i ovako ugrožen sistem.

Ako zaključimo da zaista živimo u najvišem stadiju kapitalizma - imperijalizmu - postavlja se pitanje, što slijedi iza?

U potrazi za što preciznijim odgovorima valja se "posavjetovati" iz svih dostupnih izvora. 
Karl Marx je možda dao najkonkretniju kritiku današnjeg kapitalizma, no to ne znači da proučavanje treba stati na Marxu ili Lenjinu. Za potpuno razumijevanje kapitalističkog sistema nužno je upoznati se i s teorijama "oca modernog kapitalizma", Adama Smitha, naročito njegovim upozorenjima po pitanju predloženog modela (primjerice odnos države i kompanija).

Što se tiče samog imperijalizma, pojam je ovdje prikazan samo u najosnovnijim crticama, za šire poimanje problematike bio bi potreban daleko veći prostor.

Ipak, kako smo vidjeli iz gornjih detalja, svaka ekonomska kriza rezultirala je još većom, kompaktnijom i snažnijom akumulacijom kapitala - za očekivati je kako će se to dogoditi i sada, no također je jasno kako prostora za dodatnu akumulaciju više jednostavno nema.
Sukladno tome možemo zaključiti kako aktualna kriza nije privremena već jedno permanentno stanje koje će svakim danom bivati sve teže i bezizlaznije.

Lenjin, čijim je analizama i prožet ovaj tekst, imao je specifična rješenja i za takve probleme.
Ne čitati danas Lenjina bilo bi naivno, no čitati samo Lenjina bilo bi još i naivnije.



Reference/izvori:

"IMPERIJALIZAM KAO NAJVIŠI STADIJ KAPITALIZMA", Vladimir I. Lenjin (cijela brošura u PDF formatu)
http://www.skoj.org.rs/pdf/8.pdf

A Marxist History of the World part 64: What is Imperialism?
http://www.counterfire.org/index.php/articles/a-marxist-history-of-the-world/15578-a-marxist-history-of-the-world-part-64-what-is-imperialism

Manifest komunističke partije (Karl Marx i Friedrich Engels)
http://komunist.free.fr/dokumenta/manifest.html

A Point of View: The revolution of capitalism
http://www.bbc.co.uk/news/magazine-14764357

Lenin's Theory of Imperialism
http://www.marxmail.org/archives/June99/lenins_theory_of_imperialism.htm

Imperialism The Highest Stage of Capitalism
http://www.isreview.org/issues/44/imperialism.shtml

What Lenin's thesis on imperialism teaches us about the Libya war
http://pslweb.org/liberationnews/news/the-imperialist-leopard.html

The Wealth of Nations (Adam Smith)
http://www.adamsmith.org/sites/default/files/resources/condensed-WoN.pdf