Hipnoza je drevna metoda za dovođenje čovjeka (pali i kod životinja) u stanje u kojem su sva somatska čula isključena. Kod čoveka najčešće ostaje budan samo deo koji je zadužen zarazumevanje hipnotizerovog govora, ovo razumevanje možda nije baš precizno kazano, naime reč je zapravo o primanju govornih naredbi koje deluju izravno na podsvest, te zbog toga zaobilaze razumsku kontrolu (to je i uzrok zbog čega npr. čovek laje kad mu hipnotizertako naloži). Hipnoza ima više stadijuma...dubina hipnoze određivaće kakve će se sve naredbe hipnotiziranoj osobi moći zadavati i koliki će one zapravo imati uticaj na tu osobu. U početnim stadijima hipnoze "pacijent" neće baš tako lako zalajati, verojatnije je da će se probuditi... Pri nekom dubljem lajati će ko navijen, ali ipak ako mu naredite da npr. ubije nekog, ukoliko nije reč o okorelom kriminalcu bez ikakvih moralnih postavki, to "pacijent" ipak neće učiniti. Dovesti nekog u stadij hipnoze mnogo je lakše nego se najčešće misli, često se i sami nesvesno hipnotiziramo (kada npr. jednostavno gledamo kroz prozor, a da uopće nismo toga svesni i zapravo nemamo pojma o čemu razmišljamo). Kada želimo nekog hipnotizirati, najčešće to radimo tako da mu izmorimo cula, bilo konkretno fizički (kažemo mu da bulji u sat koji pomičemo, u upaljenu lampu...) ili sugestijama (oči su ti umorne, ti spavaš...). Na takav način "pacijent" polako počinje slušati samo hipnotizerov glas ne obračajući pažnju ni na što drugo. O tome koliko dugo će te sugestije trajati, koliko će hipnotizer biti uverljiv, te o samoj prirodi "pacijenta" ovisi u koliko će dubok stadijum hipnoze "pacijent" doći. Opisaću malo podrobnije jednu od brojnih metoda hipnotiziranja: — za početak je jako važan uvodni razgovor, u kojem hipnotizer "pacijentu" opisuje proces hipnoze koji namerava provesti. Vrlo je bitno sve faze detaljno objasniti kako bi se otklonio strah "pacijenta"-najveća barijera uspešnom procesu hipnoze. Ovde napominjem vrlo bitnu činjenicu kako nikog nije moguće hipnotizirati bez njegova pristanka (iznimni slučaj je hipnoza iz sna-tako da "pacijent" uopće ne zna što se događa), nije čak dovoljan ni pristanak sam po sebi, nego je potrebno da "pacijent" zbilja želi biti hipnotiziran i da ima potpuno poverenje u hipnotizera. Ukoliko svi ovi uslovi nisu zadovoljeni hipnoza nije moguća. Postoje ljudi koji se pokoravaju sugestijama, ili jednostavno ne mogu imati toliko poverenja u nekog da bi mu dozvolili slobodan pristup svom umu-takve je ljude ili vrlo teško ili nemoguće hipnotizirati. Kod većine je hipnoza ipak moguća i to na najjednostavnije načine. — Cilj sledeće faze je izmoriti um "pacijenta" i početi ga lagano uspavljivati fizičkim metodama. Postoji zaista gomila tih metoda i praktično svaki hipnotizer razvije neku svoju. Najpoznatije (ne i najučinkovitije) je verojatno pomicanje sata, prsta ili nekog drugog predmeta pred "pacijentovim" očima. Meni se najučinkovitijom pokazala tehnika u kojoj hipnotizer primi "pacijenta" za ramena i vodi ga natraške oko npr. nekog stola. "Pacijent" pri tom drži zatvorene oči. Ta metoda iznenađujuće brzo u svakom probudi osečaj pospanosti i sve je spremno za sledeću fazu. — Slijedeću fazu u kojoj je "pacijenta" smeštamo u udobni položaj te mu sugeriramo kako je umoran, kako su mu svi delovi tela teški kako oseća potrebu za snom... Taj deo traje nekih 10-ak minuta odnosno dok ne uočimo da su mišići "pacijenta" opušteni i da polako počinje spavati prepuštajući se umirujućem glasu hipnotizera koji ga vodi. Tada hipnotizer naglašava kako san polako prelazi u hipnozu i kako "pacijent" čuje samo hipnotizerov glas i sluša sve što mu se naredi. "Pacijent" je već tada u stanju hipnoze. Koliko će biti duboko to stanje ovisi o snazi sugestija, odnosno o izražajnosti svih provedenih faza. Dubina hipnoze može se povećavati tako da jednostavno sugeriramo "pacijentu" kako sve dublje i dublje tone u hipnozu. — U stanju hipnoze hipnotizer daje pacijentu željene sugestije (npr. pokušava ga odviknuti od pušenja) o kojima će kasnije biti više reči. — Posljednja faza je probuditi "pacijenta" iz stanja hipnoze. Prije toga je bitno sugerirati mu kako mu se celo telo napunilo energijom te kako se super oseća. Nakon toga mu npr. sugeriramo da će se nakon što nabrojimo do 10 probuditi svež i odmoran i (ako želimo) neće sećati procesa hipnoze. Ukoliko to slučajno ne uspe iz prve korisno je primjeniti i neku drugu metodu umesto brojanja npr. pljesak i pucanj prstima-tada će sigurno upaliti. Uskoro će se na ovim stranicama naći detaljno opisan jedan stvarni postupak hipnoze, što će još zornije prikazati sve faze i omogućiti da se nakon što samo pročitate ovaj tekst i vi usudite hipnotizirati nekog i što je najljepše da u tome imate uspjeha. Ukoliko vam se uprkos mojim uveravanjima u bezopasnost hipnoze i dalje baš ne sviđa da netko "razgovara s vašom podsviješću", a ipak biste htjeli koristiti brojne mogućnosti hipnoze uvek vam preostaje mogućnost autohipnoze. Kod autohipnoze sami sebe "umarate" (možete i tu primjeniti spomenuto kruženje oko stola ili bilo koju drugu metodu). Da biste ostvarili pravu dubinu hipnoze i željeni terapeutski ili neki drugi učinak morate se poslužiti i npr. kasetom na kojoj su snimljene sve naredbe od opuštanja do sugestija koje želite primiti. Kasetu predhodno možete i sami snimiti. Udobno se smestite i pustite kasetu, na kojoj naravno mora biti snimljen i proces izlaska iz hipnoze. Elektropsihologija od hipnoze ima mnoge koristi. Pre svega tu se misli na mogućnost provođenja mnogih experimenata s direktnim pristupom u podsvest. Za očekivati je da se u stadiju hipnoze mnogi parapsihološki fenomeni daleko lakše postižu nego u normalnom, budnom stanju te da će npr. pokusi s telepatijom mnogo lakše uspeti dok su mediji pod hipnozom. Isto vrijedi i za sve pokušaje proricanja, astralnih putovanja isl.