|
Mnogi smatraju da jezera, mora i okeani skrivaju najvece
misterije svijeta. Oni prekrivaju dvije trecine Zemlje i dosezu
dubine od preko deset kilometara. Kakve se tajne skrivaju u plavom
beskraju, teško je znati.
Gledajuci iz svemira naša planeta se doima gotovo
velicanstvenom. Obavijena atmosferom i ukrašena plavicastim vodenim
prostranstvima nije bez razloga dobio naziv - plava planeta! Više od
dvije trecine njene površine prekrivaju rijeke, jezera, mora i
oceani. U tom tihom i gotovo idilicnom svijetu, koji znanstvenici
još uvijek nisu do kraja upoznali i istražili, kriju se mnoge
nepoznate životinjske vrste, pa cak i prahistorijske nemani o kojima
su se minulih stoljeca u mnogim krajevima svijeta ispredale
nevjerojatne price. Najpoznatije srednjostoljetne knjige o
morskoj flori i fauni norveškog nadbiskupa i prirodnjaka Olafa
Mansona, poznatijeg pod imenom Olaus Magnuss, koji je 1555. godine
objavio znamenito djelo “Historiju prirode Skandinavije”, te
“Historija životinja” Conrada Gessnera, koja je prvi put tiskana
krajem šesnaestog stoljeca, i danas bude stanovito zanimanje
znanstvenog svijeta. Obojica prirodnjaka u svojim su djelima, izmedu
ostalog, detaljno opisali i brojna fantasticna morska stvorenja koja
su, navodno, u prošlosti vidana na raznim meridijanima svijeta.
Saga o krakenu
Za svoja djela dvojica
prirodnjaka najvjerojatnije su koristili jednu, u njihovo vrijeme,
veoma omiljenu legendu o mocnom krakenu, cudovištu sjevernih mora.
Legendu je, izgleda, prvi lansirao biskup Erick Pontopidan iz
Bergena, kojemu su ribari, cesto pricali o dramaticnim susretima s
“najopakijom i najvecom morskom nemani na svijetu”. Prema jednoj
verziji, kracken je bio crna morska zmija, male glave, sjajnih
živahnih ociju i debelog vrata, preko kojeg je padala duga,
razbarušena kosa (ili griva), a prema drugoj, radilo se o
mnogokrakom džinovskom cudovištu, koje je presretalo i napadalo cak
i najvece nordijske ribarske brodove.

Kraken je, navodno, bio više nogo
fascinantnih dimenzija. Njegova dužina iznosila je više od šezdeset
metara, a širina trupla preko šest metara. Iskljucivo se hranio -
kitovima, razbijao i uništavao ribarske brodice i borio se s
jedrenjacima! Njegovo pojavljivanje predskazivalo je dolazak “teških
vremena” - nagovještavao je nesrece i ratove, što i nije cudo, jer
ih je u tom dobu bilo na pretek! Sve skupa, kraken je bio strah i
trepet sjvera, ali su Magnuss i Gessner u svojim zanimljivim
djelima, ipak, najviše prostora posvetili cudovišnoj morskoj zmiji
za koju su tvrdili da bi mogla biti duga cak i punih dvjesto metara.
Morska ala je imala gipko pršljenasto tijelo, prekriveno
svjetlucavim ljuskama, izmedu kojih su navodno izbijajale rijetke
dlake. Kada bi se ukazala iznad zapjenušale morske površine, sve što
bi upamtili izbezumljeni ribari i moreplovci bile su blještave oci
plamenocrvene boje!
"Bila je široka kao brod!..." Upravo je takav opis
morskog cudovišta dao kapetan Lorence van Veria, koji se sa ovom
nemani susreo 1746. godine, dok je plovio pored norveških obala.
Slicno stvorenje, cudovišnih dimenzija, opisao je i misionar Hans
Egede. Pojavilo se nenadano dok je plovio vodama oko Grenlanda:
“Bilo je široko kao brod, a dugo više od tri brodske dužine!” -
zabilježio je u svoj dnevnik Hans Egede.

Morska je zmija, prema tvrdnjama Magnussa i Gessnera,
svoje žrtve najcešce napadala u nocima punog mjeseca, a nije prezala
ni od otvorenog napada na jedrenjake, lomeci ih i odvlaceci u mracne
morske dubinu zajedno s njihovim zlosrecnim posadama. Medutim, ono
što suvremene prirodnjake zbunjuje nije snaga i cudovišna velicina
morskih ala, vec tvrdnja da su njihova tijela bila pršljenast. To,
naime, kada su u pitanju živa bica jednostavno nije - anatomski
moguce! Da li i danas u mracnim i tajanstvenim morskim dubinama
žive opake morske zmije, koje su ledile krv i najiskusnijim
moreplovcima srednjeg vjeka? Šta je istina o “Oktopussu giganteusu”,
ogromnoj lignji koja se u prošlosti pojavljivala u raznim, najcešce,
južnim morima, napadajuci cak i jedrenjake, lomeci im jedra i
odvlaceci ih na morsko dno? Postoje li i danas morska
cudovišta?


|