Vreme različitosti i blagostanja

Živimo u vremenu u kojem su različitosti dostigle svoj maksimum a ljudsko biće izgradilo dovoljno oštar i precizan alat da od te sile različitosti, ne gubeći se u tom okeanu različitosti, bez većeg napora pronadje istinitost te stane samo na one istinite tačke, pri čemu se sva neistinitost automatski vraća Izvoru s njim na čelu, jer takva bića su svetlo koje je nedostajalo da sve teče bez zastoja, a sve do trenutka dok ne osvesti u potpunosti da je sam u Izvoru, da su svi te da je sve u Izvoru uvek bilo i biće.

Zašto je to tako? Parazitske otrovne energetske strelice, one koje ujedaju za srce, ruše živote, čine ljude nesretnima, one koje daju krila, čine da se čovek oseća posebnijim od drugih, važnijim od drugih, voljenijim od drugih, genijalnijim od drugih, pametnijim od drugih, one koje čoveku daju oči pomoću kojih čovek ne uvidja da je stvoren kao božiji nastavak neodvojiv od njega. Moj čoveče, još ne znaš šta znači biti stvoren, napravljen ili oblikovan s ljubavlju i sada je došlo vrijeme da to spoznaš.

Različitosti koje su izložene čoveku su tek prva stepenica, ona na kojoj čovek treba samo perceptivno obuhvatiti tj.postati svjestan postojanja tog okeana različitosti. Te različitosti su ustvari samo osnovne prepreke ili izazovi koje neko ko se zove čovekom treba savladati da bi opravdao dostojnost za nošenje tog naziva. Bez ovoga, svi oni koji misle da su ljudi su samo ništavilo ili božija svojina podložni ne božijoj volji kao hiru već Prirodnim zakonima koje upoznaje i savladava svako onaj ko se savio pod božije skute odnosno prepustio delovanju Prirodnih zakona.

Božije ništavilo jeste nesvesna pripadnost i bivstvovanje u izvoru a "vraćanje" na Izvor nije škartiranje ili reciklaža u ljudskom smislu već vraćanje na dodatno brušenje, a prava je istina da iz te ogromne radionice čovek nikada nije ni izašao. Dijamant, ono što predstavlja najveću vrednost sa stanovišta čoveka, samo treba majstorski pažljivo obradjivati dovoljno preciznim alatima, zar ne?

Veoma često od onih koji se zovu duhovnim ljudima, svetlosnim radnicima, onih za kojeg će svako reći da je dobar čovek i sl, čujem kako napada religije i različitosti, što je potpuno isto kao napadanje bilo koje vrste. Napade je moguće graditati samo prema intenzitetu i polju ili oblasti na koji se taj napad prostire, ali reč napad ima svoju vibraciju i tu je kraj.

Živim na Balkanu, buretu baruta, pa ću o religiji koju još ne znamo osmotriti s prave strane te se večno to bure baruta zapali da izazove spoljni rat umjesto da se pronadje ta opservacijska tačka iz koje se to bure pali na način da čovek odratuje sve svoje ratove sam sa sobom i odleti u nebo večnosti, a uz pomoć milog Tvorca. Krstaški ratovi, džihad kao i svi personalni i interpersonalni ratovi su tu da pokažu tu tačku u koju se mora uroniti i odratovati, kako bi svi ostali ratovi zamrli, kako bi se spriječili svi vanjski ratovi ikada više.

Neću reći da se iko treba sramiti jer ni jedan čovek nema svesnu nameru da povrijedi drugog na bilo koji način, mada sa ljudske stajališne tačke to tako izgeda. Ne može videti, uočiti, razumeti ili osvestiti svako onaj kojem vlada šejtan koji datu osobu žestoko proganja pa joj se samo pričinjava kako je proganjaja tudji djavo.

Prava je istina da su takve osobe još uvek u većinskom vlasništvu šejtana ili sotone, a za sve postoji valjani razlog. Kroz šejtana a uz pomoć milog Tvorca se čovek pročisti do tačke kada više u njemu nema dilema već samo večna pitanja koja su izmedju Tvorca i njega samo i kada jasno zna da je Bog i samo bog u svačijoj Duši vječni i neprekosnoveni uvek bio, jeste i biće.

Sotona nije ništa drugo do neophodan set lekcija koje čovek mora odraditi samo i samo u inerakciji s bogom kroz spomenute unutarnje ratove, s ciljem da ima kvalitetan život, da formira istinito gledište, da zauzme istinitu stajalište tačku iz koje zna kojim alatima i na koji način energiju koju ne oseća svojim sastavnim delom prihvatiti i propustiti kroz sebe te istoj osvetliti put a sve zbog primicanja sopstvenom izvornom stanju.

Kada se zauzme čvrsto ta stajališna tačka, onda počinje upućivanje u osnovne stvaralačke energije odnosno energije arhandjela te kojim sve prirodnim zakonima i principima treba ovladati kako bi se mogao graditi svaki odnos u koji se ulazi. Time se oslobadja ogromna kreativna ili stvaralačka energija koja je generator večnosti. Sva ona energija koja proizvodi misli poput onih da pojedinci nose tajne kreacije, da pojedinac može vladati nad drugim pojedincem u bilo kom smislu se sada vraća na spomenuto brušenje, bez izuzetka. Drugim rečima, ojačala je energija koja vas vraća u vas same ili prirodno odnosno realno se smanjio stepen entropije sistema koji ne dozvoljava nekontrolisano pomeranje žižne tačke.


portalIzlaz na portal         Predhodna stranica         Na pocetak ove stranice