„Ne povredi nikoga, čini što želiš.”
Čini što želiš … ali ne čini ništa čime bi povredio drugoga.

1974. godine Savet američkih veštica izdao je zbirku načela veštičjeg verovanja.

Ono glasi:

1. Mi obrede vršimo da bi se uskladili s prirodnim ritmom životnih snaga označenim Mesečevim menama, godišnjim dobima i prelaznim četvrtinama.

2. Prihvaćamo da nam naša inteligencija daje jedinstvenu odgovornost prema okolišu. Nastojimo živeti u skladu s prirodom, u ekološkoj ravnoteži koja životu daje puninu i svesnost unutar evolucijskog koncepta.

3. Priznajemo dubinu moći koja je daleko veća od one koja je očita prosečnoj osobi. Budući da je daleko veća od obične, često se naziva nadnaravnom, no mi je doživljavamo kao nešto što leži unutar onoga što je prirodno moguće svima.

4. Stvaramo od Kreativne moći u svemiru koja se manifestira kroz suprotnosti kao muško i žensko, i ta ista kreativna moć postoji u svim ljudima i djeluje kroz muško/žensku interakciju. Ne vrednujemo nikoga više od drugoga, jer znamo da jedan pruža podršku drugome. Vrednujemo seks kao užitak, kao simbol i utjelovljenje života, te kao jedan od izvora energije koje se koriste u magijskoj praksi i religioznom štovanju.

5. Priznajemo oba svijeta, vanjski i unutarnji ili psihološki, svjetove ponekad znane kao Duhovni svijet, Kolektivna nesvjesnost, Unutarnje razine, itd. – i u interakciji tih dviju dimenzija uviđamo osnovu paranormalnog fenomena i magijskih vježbi. Ne zapostavljamo jednu dimenziju zbog druge, smatrajući obje neophodnima za naše ispunjenje.

6. ne priznajemo nikakvu autoritativnu hijerarhiju, ali poštujemo one koji poučavaju, cijenimo one koji dijele svoje opširnije znanje i mudrost, i priznajemo one koji su sebe hrabro stavili na raspolaganje za vodstvo.

7. Religiju, magiju i mudrost življenja shvaćamo kao ujedinjenje na način kako pojedinac gleda na svijet i živote unutar njega – pogled na svijet i filozofiju života koju identificiramo kao Vještičje umijeće – vještičji način.

8. Vješticu ne čini način Vještica – kao što ju ne čini nasljeđe samo po sebi, niti prikupljanje titula, stupnjeva i inicijacija. Vještica nastoji sile, koje život čine mogućim, kontrolirati unutar sebe, bez nanošenja štete drugima i u skladu s prirodom.

9. Vjerujemo u potvrđivanje i ispunjenje života u nastavljanju evolucije i razvoja svjesnosti, pridajući značenje svemiru koji poznajemo, i našoj osobnoj ulozi u njemu.

10. Naš jedini animozitet prema kršćanstvu, ili prema bilo kojoj drugoj religiji ili filozofiji života, ide do mjere do koje su njihove institucije tvrdile da je njihov način jedini način, te su nastojale zanijekati slobodu drugima i spriječiti druge načine religijske prakse i vjerovanja.

11. Kao Vještice ne osjećamo prijetnju raspravama o povijesti Umijeća, porijeklom raznih izraza, valjanošću različitih stajališta drugih tradicija. Zaokupljeni smo svojom sadašnjošću i budućnošću.

12. Ne prihvačamo pojam apsolutnog zla niti štujemo bilo koji entitet poznat kao Satan ili Đavo, kako je definirano u kršćanskoj tradiciji. Ne tražimo moć iz patnje drugih, niti prihvaćamo da se osobna korist može izvući samo uskraćivanjem drugome.

13. Vjerujemo da bi unutar prirode trebali tražiti sve ono što doprinosi našem zdravlju i boljitku.