Nagrada

Smanjenje ili gubitak sexualne želje

Smanjenje ili gubitak seksualne želje je poremećaj seksualnosti gde je seksualna želja koja izostaje glavni i osnovni problem koji dovodi do smanjenja učestalosti ili izostanka seksualnih aktivnosti. Poremećaj nije sekundarna posledica impotencije, poremećaja erekcije, dispareunije ili neke druge muške ili ženske seksualne disfunkcije. Ovaj poremećaj ima svoje mesto u međunarodnoj klasifikaciji bolesti pod oznakom F52.0.

Naziv

Ovaj se poremećaj još naziva i hipoaktivna seksualna želja, seksualna apatija, seksualna averzija - kod žena: frigidnost.

Simptomi

Osobe koje pate od ovog poremećaja obično ne maštaju o seksu, ne iniciraju seksualne aktivnosti niti imaju ikakve seksualne fantazije. Postoji manjak seksualnog apetita i seksualnog odgovora kao i niska učestalost seksualnih aktivnosti. Ovaj poremećaj je jedan od najčešćih seksualnih poremećaja na koje se žale parovi - seksualne aktivnosti često izvode samo zbog „bračne dužnosti”, ne zbog uživanja ili zanimanja. Partneri kojima je smanjena seksualna aktivnost često prestaju da pokazuju ljubav, nježnost i naklonost prema partneru jer se boje da bi ih to podstaklo na započinjanje seksualnih aktivnosti.

Oblici smanjenja seksualne želje

Smanjenje seksualne želje može biti opšte i uključuje sve seksualne aktivnosti; zatim: situacijsko kad je ograničeno samo na jednu seksualnu aktivnost, npr. s partnerom.

Primarni nedostatak ili smanjena seksualna želja postoji tokom celog života, odnosno od početka puberteta, pa je najčešće povezan s krutim religioznim i patrijarhalnim vaspitanjem ili zlostavljanjem u detinjstvu.

Sekundarni (stečeni) nedostatak seksualne želje javlja se nakon kraćeg ili dužeg perioda normalnog seksualnog funkcionisanja i može biti posledica niza uzroka. Smanjena seksualna želja može biti privremena ili trajna.

Uzroci

Najčešće su u podlozi psihološki uzroci kao strah od odbijanja, strah od loše seksualne prakse, strah zbog neiskustva, strah od sramote, strah od kritike, strah od trudnoće, strah od polno prenosivih bolesti, strah od bliskosti i intimnosti, strah od gubitka kontrole, nedovoljno samopouzdanje ili strah zbog izgleda tela. Određeni oblici religijskog vaspitanja i odrastanje u sredini u kojoj se o seksualnosti ne govori i smatra se nečim prljavim pogoduje razvoju ovog poremećaja. Uzroci mogu biti i: silovanje, seksualno napastovanje i zlostavljanje, fizičko zlostavljanje od strane sadašnjeg ili ranijih partnera, homoseksualnost, depresija, lekovi (protiv povišenog pritiska, za smirenje, kontracepcijske tablete), problemi u komunikaciji s partnerom, manjak poverenja i manjak privlačnosti, prekovremeni rad i hronični umor.

Pol

Smanjenje ili gubitak seksualne želje može se javiti kod oba pola, ali je češći kod žena. Iako je zbog subjektivne prirode problema, nedostatka kriterijuma za normalnu seksualnu želju i objektivnih mera za količinu seksualne želje teško dati tačne rezultate procenjuje se kako ovaj poremećaj barem jednom u životu pogađa petinu stanovništva.

Medicinski razlozi

Uzrok stečenog smanjenja seksualne želje ponekad su lekovi ili bolesti npr:

lekovi - mnogi često propisivani lekovi kao što su oni za lečenje visokog pritiska (antihipertenzivi), lekovi protiv depresije (antidepresivi) te kontracepcijske tablete, utiču na seksualnu želju, uzbuđivanje i orgazam jer remete ravnotežu polnih hormona i prenos poruke u organizmu;

menopauza - nastup menopauze, uočava se postupnim smanjivanjem broja hormona estrogena, progesterona i testosterona. Ove promene dovode do naglog ili postupnog slabljenja seksualne želje;

depresija - učestali simptom depresije je smanjena seksualna želja koja može povratnom spregom i pojačati depresiju. Distimija je blaži oblik depresije koji je teško da se prepozna jer se s ovim stanjem može funkcionisati u svakodnevnom životu. Žene s distimijom mogu se osećati izolovano;

povišena visina prolaktina - obično kod tumora hipofize kad postoji tumor prolaktinom;

karcinom dojke - nakon operacije dojke žene se često osjećaju manje ženstveno i stide se vlastitog izgleda, smatraju kako partneru više ne mogu biti privlačne i gube interesovanje za seks;

Dijagnoza

  Ovaj seksualni poremećaj prepoznaje se obično u kontekstu veze s partnerom kad se partneri tuže na nezainteresovanost druge strane za seks, nedostatak seksualne inicijative i seksualnu hladnoću. Hormonsko testiranje bitno je za isključivanje hormonskih poremećaja.

Lečenje

Lečenje je najuspešnije kad je poznat uzrok tegoba i stoga je potrebno dobro istražiti temelje ovog poremećaja. Ukoliko je uzrok određeni strah ili psihička trauma terapija se sprovodi savetovanjem s psihoterapeutom.

Ponekad se ne može pronaći ni psihološki ni medicinski problem, a hormonski nalazi su uredni i u tim slučajevima se smatra kako je uzrok najverovatnije gubitak interesovanja za partnera.

Pomoći sam sebi

Kako su razlozi smanjene seksualne želje (koja je češće stečena nego primarna) obično psihološki potrebno je s partnerom izgraditi bolji odnos i steći jedno u drugo dovoljno poverenja da se o seksualnosti može otvoreno razgovarati. Ljubav i intimnost dovoljni su za seks, ne mora uvek postojati velika strast.

Preporučljivo je što češće "stvarati" situacije gde se stvara želja za seksom, a svaki par za to ima neku posebnu situaciju.


portalIzlaz na portal         Predhodna stranica