Genetski modifikovana hrana

Opasno genetsko ukrštanje hrane

U SAD je sve više onih koji se organizuju i zalažu za upotrebu genetski nemodifikovane, prirodne hrane (NON GMO SOURCE), svesni potencijalne opasnosti po ljude i životnu sredinu od korišćenja hrane nastale genetskim manipulacijama u savremenim naučnim laboratorijama - kaže na početku razgovora za „Blic“ Mirjana Rouzboro, inženjer biohemije, rođena Somborka, koja u SAD već više od decenije radi upravo na poslovima testiranja takvih sirovina i namirnica. Ona radi za kompaniju „Genetic ID“, sa sedištem u Ferefildu, Ajova, koja ima podružnice u Japanu i Nemačkoj, a zajedno sa suprugom Kenetom, publicistom, već godinama ukazuje na moguće, gotovo apokaliptične posledice primene GMO u ljudskoj ishrani.

- Istina je isto tako i da je javno mnjenje u Americi podeljeno u vezi primene genetskog inženjeringa, ali je nepobitna činjenica i da je profit primarni motiv kompanija koje ga zagovaraju. Zastupnici GMO-a kažu da su genetske manipulacije normalna i poželjna stvar, produžetak selektivnog ukrštanja - radi dobijanja boljih, otpornijih, mesnatijih, biljaka i životinja. Jedno je, međutim, ukrštanje različitih ćelija iste vrste, a drugo kada se ukrste geni potpuno različitih stvorenja. Danas se stiglo dotle da se ukrštaju geni ribe „floander“ iz polarnih voda, sa genima paradajza i jagode, da bi novostvorena biljka bila otporna na niže temperature. Možete li da zamislite jagodu sa ukusom ribe? Problem je što oni koji primenjuju genetski inženjering ne znaju sa sigurnošću u šta će da se izrodi nova vrsta nakon 10-20 godina, kada mogu da nastanu nesagledive posledice. Ubačeni gen uvek izaziva poremećaj postojeće ćelijske strukture i nikada se ne zna kakav će novi protein, otrov, alergens, nastati, kakve mutacije može da izazove i kako će se to odraziti na ljude i sredinu. Osim toga, neumerenom upotrebom hemikalija na poljima pod genetski izmenjenim kulturama dolazi i do poremećaja ekosistema, do zagađenja vode, zemlje i vazduha, što sve utiče na porast slučajeva raka i drugih bolesti i anomalija. Može se desiti da jednog dana samo počnemo da brojimo mrtve, kaže Mirjana Rouzboro.

U Americi je, prema njenim rečima, i do 80 odsto soje proizvedeno genetskim modifikacijama, u Argentini i do 90 odsto, a dokazana joj je čak 10 puta manja hranljiva vrednost od uobičajene. - Mada genetska industrija u SAD ima jaku podršku aktuelne vlade, jer joj je uoči izbora pružala finansijsku podršku, a proizvodi te vrste ne moraju biti obeleženi u prodavnicama, Amerikanci ih sve manje kupuju i sve više traže zdravu, prirodnu hranu. Ogromna je potražnja u svetu za brazilskom, potpuno prirodno dobijenom sojom. U EU i Japanu GMO hrana u prodavnicama mora biti obeležena i dozvoljena je primena svega nekoliko vrsta... Lanci samoposluga širom Evrope odbijaju da to stavljaju u promet, a sada potrošači zahtevaju i da na mesu stoji deklaracija da potiče od stoke uzgojene prirodnim hranivima. Ipak, i dalje je veoma jak pritisak biohemijske industrije u Americi na potrošače i nezavisne istraživače koji ukazuju na štetnost primene GMO hrane, ali i Vlade SAD na zemlje potencijalne uvoznike - tvrdi Mirjana, dodajući da se u poslednje vreme modifikovana hrana uglavnom izvozi u Afriku.

- Znam za slučaj uvoza u Srbiju određenog kontingenta modifikovane sojine sačme iz SAD, ali pošto nije u pitanju seme, to je brzo potrošeno i ne bi trebalo da izazove veće posledice - kaže Mirjana. „Velika je potencijalna prednost Jugoslavije“, dodaje ona, „upravo proizvodnja zdrave hrane, posebno sojine sačme, sojinog lecitina i ulja, a u Evropi se takvi proizvodi veoma traže“.

I tuširam se filtriranom vodom

- U Americi niko ne pije vodu iz česme jer je opasna po zdravlje, a pije se isključivo flaširana voda. Ja se čak i tuširam filtriranom vodom. Tamo se bogatiji ne kupaju ni u okeanu, već svako ima svoj bazen. Ovde sa zadovoljstvom pijem somborsku „česmovaču“ jer znam da je sasvim OK. Radila sam godinama u „Vodokanalu“ - kaže Mirjana, dodajući da je hrana u Americi „plastična“, bez ukusa i mirisa...

Krompir pobio pacove

- Naučnik mađarskog porekla Pustai, vršeći eksperiment, jednoj grupi pacova je davao genetski modifikovan krompir, a drugoj običan. Prvi su uginuli posle kratkog vremena, a stomaci su im bili potpuno uništeni. Na Pustaija su nakon objavljivanja rezultata vršeni veliki pritisci, a ostao je i bez posla. Ipak, proizvodnja genetski modifikovanog krompira je u međuvremenu potpuno zamrla - kaže Mirjana Rouzboro.




portalIzlaz na portal         Predhodna stranica         Na pocetak ove stranice