Jedna je droga, koja se nalazi na listi broj 1 zabranjenih u SAD, u društvu heroina i kokaina, zaplijenjena u 30 godina zabrane u količini od svega tri grama ! Čudno za tvar, koju smatraju halucinogenom što na ljudski mozak djeluje tako da potiče vrlo uzbudljive vizije i, navodno, snažne psihoterapeutske efekte. Riječ je o ibogainu, indolskom alkaloidu izoliranom iz grma Tabernanthe iboga, koji nalazimo u afričkoj državi Gabonu i na jugu susjednog Zaira. Ovu biljku koristi pleme Bwiti, kao pomoć za izoštravanje čula lovaca i u većim količinama kod inicijacije mladih članova plemena kojom oni postaju ravnopravni, odrasli muškarci.

Biljka je, prema legendi, nastala negdje na početku Vremena. Razljućeni je Stvoritelj raskomadao tijelo Pigmejca i razbacao dijelove, iz kojih su izrasli cvjetovi. Udovici, nad kojom se sažalio, savjetovao je da, ako kroz nadnaravnu komunikaciju želi razgovarati sa svojim pokojnim suprugom, pojede korijen biljke.

Prije no što ga velikim dozama ritualne droge uvedu u stanje preko kojeg će postati odrasli muškarac, pripadnici plemena Bwiti podvrgavaju mladog kanditata višednevnom gladovanju i potpunoj seksualnoj apstinenciji. Prvoga dana ceremonije njegov mu vodič daje gorki korijen iboge, koji će žvakati nekoliko narednih dana, kada će sviješću putovati po svijetovima s one strane tjelesnog iskustva i tako potvrditi svoje članstvo u plemenskoj zajednici. Aktivni se princip iboge ustvari nalazi u smeđoj kožici korijena, koji će u početku izazivati povraćanje. To se prihvaća kao još jedan oblik pročišćavanja. I, kako piše Jan Thatcher Adams “...Kako nastupaju učinci droge, čovjek ima viziju putovanja izvan vremena, kroz simboličnu smrt i ponovo rođenje. To podrazumijeva susret s Točkom Biti, starcima, precima, duhovima, Suncem i Mjesecom. Kroz to ga putovanje vode i podržavaju njegovi suplemenici, osobito kroz fizičke aspekte njegova umiranja i novog rađanja. Poslije toga, njegov se život zauvijek mijenja i on postaje ravnopravan s ostalim muškarcima iz plemena.”

Grm biljke iz suptropskih kišnih šuma zapadne Afrike izaziva neobičan tip ludila kod medvjeda, što je privuklo pažnju istraživača negdje na početku ovog stoljeća. U četrdesetima i pedesetima farmaceutske su tvrtke utvrdile da ekstrakt iboge djeluje kao stimulativ, a do 1966. godine je prodavan kao sredstvo protiv depresije i kroničnog umora. Osobitu je popularnost iza Drugog svjetskog rata uživao kod atletičara. Ovaj grm iz porodice Apocynaceae jedini je u ovoj obitelji od čak 1.700 članova, koji pokazuje psihoaktivno djelovanje, a može zbog svojih lijepih žutih i ružičastih cvjetova biti i ukrasna biljka.

Njegovo su uzimanje kod gabonskih i kongoanskih domorodaca poticali svi. Stranci zato, što je droga domoroce stimulirala na povećane napore kod izgradnje željeznice (Nijemci su u osamdesetim godinama prošlog stoljeća gabonskim domorocima davali ibogu za vrijeme izgradnje pruge Donala–Yaounde,op.a.), a domaći plemenski vračevi zato, što je predstavljala bitni dio religijskih vjerovanja kojima su se suprotstavljali prodoru kršćanstva i Islama. Ibogi mnogi pripisuju jaka afrodizijačka svojstva i djelovanje na čula lovaca, koji pod njenim utjecajem mogu sjediti u gustišu potpuno nepomično i nekoliko dana. Najčešće čekajući lava. I to su razlozi redovita korištenja droge među pripadnicima plemena Bwiti. Kod ritualne uporabe droge iskustva se potiču i plesom, te bubnjanjem, različitim kod raznih plemena, a postoji i naročiti instrument ngombi, neka vrsta primitivne harfe, čiji zvuk ima osobito jako djelovanje na uživatelje iboge. Svirači ngombija potvrđuju da instrument utječe na kvalitetu doživljaja za vrijeme seanse, a neki od njih vjeruju da njihovom svirkom, nakon što su i sami uzeli ibogu, upravljaju više sile.

Melem za teške droge

Zanimljivo je da su još 1956. godine istraživači švicarske kompanije CIBA-Geigy utvrdili da ova supstanca ublažava tegobe izazvane apstinenskom krizom kod ovisnika o morfiju. Taj se podatak nekim čudom zagubio, ali je jasno da je opasnost od ibogaina uočilo vrlo moćno podzemlje narkotika. Netko je dokučio da bi odvikavanje od kokaina i heroina jednom drugom drogom moglo gadno pokvariti biznis, pa nije čudno da je ibogain zaplijenjen na crnom tržištu u zapanjujuće malim količinama. Dakle, praktično ga ni nema.

Usprkos skeptičnom odmahivanju glavom nekih eksperata za borbu protiv ovisnosti, vjerojatno će 1962. godina ući u povijest kao razdoblje u kojem je ovisnik o heroinu i filmadžija iz New Yorka, Howard Lotsof, nabasao na rijetku afričku biljku, od koje je očekivao nova, uzbudljiva iskustva. Ono što je dobio nakon 36 sati djelovanja ekstrakta iboge, bila je neka vrsta express psihoterapije. Štoviše, kako to sam opisuje, primjetio je da mu i više dana nakon slučajne terapije s ibogainom heroin više ne nedostaje. Bilo je to pravo čudo za teškog ovisnika i Lotsof je odlučio istom eksperimentu podvrgnuti još šest teških narkomana koji su uzimali heroin ili kokain. Navodno je njih pet bez ikakve apstinencijske krize ostavilo drogu i na više mjeseci, čak godina. Ovakvi čisto anegdotalni dokazi bacili su sasvim novo svjetlo na ibogain.

Godine 1966. George Buchi, američki Švicarac i pasionirani planinar, na MIT-u razvija prvu sintezu ibogaina, koja je, međutim, prilično složena, pa svi oni koji su na sebi isprobali iscjeljujuće djelovanje ove droge, kojom se pokušavaju suzbiti ostale droge, zapravo govore o uporabi ekstrakta dobivenog iz gabonske biljke. Howard Lotsof, pionir primjene ibogaina u liječenju ovisnosti o heroinu, kokainu, morfiju i amfetaminima, ali i alkoholu i nikotinu, odlazi iz SAD i provodi ovu terapiju na svoju ruku u Panami, a kasnije u Nizozemskoj, gdje radi toga nema previše problema. Ekstraktom droge se snabdijeva iz pogona kojeg instalira u Belgiji. Tako je bilo do nedavno, kada su od njegove terapije umrla dva teška ovisnika, pa je Lotsof morao svoje aktivnosti opet nastaviti u nešto sigurnijoj Panami. Navodno je smrt dvoje liječenih ibogainom nastupila zato, što su oboje na svoju ruku za vrijeme djelovanja ibogaina uzeli i heroin. Obzirom da je ovakvo polulegalno liječenje izvanredno skupo, Lotsof je do sada jednoj ili više seansi s ibogainom podvrgnuo četrdesetak ovisnika koji su zbog toga putovali iz SAD u Europu ili Panamu.

Svojedobno je u nizozemskom gradu Leidenu uspio na suradnju privoliti i nekoliko liječnika, a cijeli je postupak tamo pratila i dr. Deborah Mash, neurolog iz UM School of Medicine s Brains Endowment Bank u Miamiju i ugledni stručnjak za Alzheimerovu i Parkinsonovu bolest. Izgleda da su istraživanja doista nešto pokazala, jer je 1986. godine Lotsof utemeljio međunarodnu organizaciju za pomoć ovisnicima i patentirao liječenje ibogainom. Nakon obavljenih ispitivanja na tridesetak narkomana u Leidenu, dr. Mash i njen kolega dr. Lee Hearn, ravnatelj Metro Dade Medical Examiners Department, daju ohrabrujuće izjave o djelotvornosti ibogaina. Prema posljednjim informacijama, dr Deborah Mash i dr Juan Sanchez-Ramos završili su prvu fazu od Vlade odobrenih ispitivanja iboge, pa se očekuje da službene institucije pronađu sredstva za daljnje testove.

Zanimljiva su istraživanja dr. Stanleya Glicka, voditelja Odjela za farmakologiju i toksikologiju na Albany Medical Collegeu. On je uvježbao štakore ovisne o morfiju da pritiskom na dugme po želji uzimaju dozu narkotika, ali su oni nakon injekcije ibogaina za to pokazivali daleko manje interesa. Glick tumači da glavnu ulogu kod ovisnosti igra neurotransmiter dopamin. Mnoge supstance koje izazivaju navikavanje okidač su za lučenje dopamina u različitim djelovima mozga, uključujući i specifične jezgre kao tzv. “centar za nagrađivanje”. Ovdje dopamin izaziva eurofično stanje i stvara jaku ovisnost. Povećana koncentracija dopamina, međutim, nije otkrivena u “centru za nagrađivanje” laboratorijskih životinja kojima je ubrizgan ibogain prije no što im je dopušten pristup morfiju.

Glick je zamijetio da je taj efekt različit kod raznih štakora, pa katkada traje nekoliko dana, a u drugom slučaju i više tjedana. Iako to nije potvrđeno biokemijskim testovima, Glick nagađa da ibogain u živčanom sustavu životinje može prijeći u oblik koji će se u moždanim strukturama zadržati duže.

Dr. Patricia Broderick s CUNY Medical School koja je u mozgove štakora ugradila osobite senzore koji prate oslobađanje ključnih tvari, misli da ibogain smanjuje efekte kokaina supresijom proizvodnje dopamina u mozgu. Preciznije rečeno, čini se da ibogain potiče lučenje jednog drugog neurotransmitera, serotonina, koji pak u nazočnosti kokaina inhibira stanice koje luče dopamin. Ima špekulacija prema kojima ibogain razara Purkinjeove stanice, čime utječe na proces sjećanja i učenja, u ovom slučaju navodno na mehanizam ovisnosti o narkoticima.

Magični metak

Da pravog tumačenja za neobično djelovanje ibogaina za sada zapravo nema tumači i dr. Henry Sershan, neurolog s Nathan S. Kline Instituta za psihijatrijska ispitivanja u Orangeburgu u saveznoj državi New York. Nije jasno na koje se receptore u mozgu hvataju molekule ibogaina, a na jedno neobično svojstvo ove afričke ritualne droge upozorava Eric Taub, uz Lotsofa glavni promotor ibogaina kao sredstva za liječenje ovisnosti: “... Uzmete li ibogain, on će izazvati vizije, ne halucinacije, samo ako doista imate psihičkih tegoba. Ovu su supstancu proglasili halucinogenom, iako za vrijeme njena djelovanja nećete, kao kod LSD-a, u kutu sobe vidjeti ružičastog slona koji ovamo ne spada ni u kojem slučaju. Vratiti ćete se u sjećanju na već potisnute i zaboravljene doživljaje koji utječu na vaše današnje psihičko stanje. Potisnute su emocionalne traume mnoge dovele do ovisnosti o narkoticima. Kada u sjećanje prizovete kosture iz svog ormara, moći ćete ih se riješiti i tako suzbiti i ovisnost. Ništa vam u tome ne može pomoći kao iboga. Ne kažem da je u pitanju magični metak kojim iz ponora teške ovisnosti možete izbaviti svakog, ali mislim da je upravo čudesna činjenica da ibogain, ako ste kroz seanse s njime razriješili svoje nesvjesne konflikte, ili neku ovisnost, više uopće na vas ne djeluje ! Ja smatram da psihička nestabilnost podrazumijeva i određene promjene u kemizmu mozga koje ibogain korigira. Kada je biokemija mozga normalna, droga uopće ne djeluje...”.

Ibogain se najlakše dobije izolacijom iz korijena iboge, a za jednu srednju dozu od 650-750 miligrama potrebno je oko devet kilograma korjenske mase..

Taub tvrdi da ibogain nikada ne odvodi na loši, neugodni trip, a vizije prošlosti mogu biti trodimenzionalne i sasvim realne. Što ćete proživljavati pod utjecajem droge u znatnoj je mjeri ovisno o količini uzeta alkaloida. Niskom se dozom smatra 5-6,5 miligrama po kilogramu tjelesne težine, a ta će količina čovjeku omogućiti uvid u mehanizme koji su doveli do njegova današnjeg ponašanja koje želi promijeniti. Niska doza usporava rijeku unutrašnjih slika koje kod veće koncentracije droge naviru mnogo brže. Uz upućena psihoterapeuta, ovaj doživljaj može biti izuzetno koristan, a ako osoba želi aktivnije sudjelovati u istraživanju vlastite podsvijesti i u svoje probleme zaviriti dublje, preporuča se srednja doza koja varira od 8-11 miligrama po kilogramu tjelesne težine. Visoka se doza od 10-20 miligrama primjenjuje u liječenju ovisnosti o opojnim drogama. Taub napominje da neki istraživači koriste i dva puta veću dozu kada su u pitanju narkomani, no to je tako u slučaju primjene sintetičkog ibogaina čije djelovanje, kako se čini, nije tako dramatično kao ono od ekstrakta iz prirodnog materijala.

Stanoviti Frank Roche opisuje svoju seansu s ibogainom kao eksperiment s vlastitom sviješću: “Ibogain me zaintrigirao jer sam uvježbavao lucidno, svjesno sanjanje. Ono što sam o njemu pročitao, uklapalo se u ono čime sam se bavio. Privuklo me isto što i domoroce koje je droga vodila natrag do Izvora i pomogla im da postanu majstori sanjanja.

Imao sam problema s pićem, uglavnom pivom. Kada sam jednom počeo, teško bih prestao, ali sam znao prestati i na više tjedana, uglavnom onda kada su mamurluci postali suviše neugodni. Piću bih se vraćao nakon stanovitih iskustava, ili kad bih se razljutio. Koji puta bih to učinio kada bi se osjećao osobito dobro.

Otkada sam uzeo ibogain, uopće više nemam želje za pićem. Taj impuls se sasvim izgubio. Veći sam optimist glede svojih akcija u životu. Ako me nešto uznemiri, više mi se ne čini da je sve beznadno. Moj je život ispunjen s više samopouzdanja.

Uzeo sam srednju dozu ibogaina u 11,30 sati. Nisam osjećao mučninu, ili bilo kakvu drugu nelagodu. Droga je počela djelovati nakon dvadesetak minuta i terapeut mi je preporučio da legnem. Učinak ibogaina u prvih sat vremena bio je vrlo jak. Vidio sam kako zrake plavobijelog svjetla prodiru u različite dijelove mog mozga. Ti bi dijelovi svjetlili poput krijesnica, paleći se i gaseći.. U tom bih trenutku mogao primati informacije od dijela mozga koji je svjetlio. Sve se odvijalo tako brzo da sam mogao hvatati samo djeliće cjeline koje su strujile mojim umom. Na primjer: kada sam pogledao terapeutkinju, istovremeno sam vidio njeno sadašnje lice i lice iz njena dva prethodna života. Tako sam ih bar ja doživljavao. Kasnije mi je potvrdila da je bila svijesna tih svojih ranijih života. Ono što sam vidio, ličilo je na golemi dosije kojem sam imao pristup. I druga sam bića u tom dosijeu vidio na isti način–njihova lica onako kako ih poznajem, a zatim i lica kakva su imali nekoć.

Ovakve i slične sekvence odvijale su se za vrijeme vrhunca iskustva, otprilike četiri sata.

Prije seanse razgovarao sam s terapeutom o podvojenosti. Osjećao sam da imam dr. Jekylla i Mr Hydea u sebi, da se pretvaram od vrlo drage osobe u najhladniju ličnost na planeti.

Povezivanje

Želim nešto pojasniti: ono što ovdje nazivam snovima bila su apsolutno realna iskustva i nisam osjećao nikakav strah. Doživljavao sam sebe kao malu, nevinu bebu zamotanu u dekicu. Iz dekice je, izlazeći iz mog dječjeg tijela, izbauljala prikrivena kreatura za koju sam znao da je Mr. Hyde mog bića. Moj je terapet zahtijevao da zagrlim tu kreaturu. Iz svog dječjeg tijela ja sam se protegnuo i zagrlio taj odvojeni dio sebe demonska izgleda. Nisam bio prestravljen. Kako sam odvojeni dio svog bića privukao k sebi, mi smo se stopili. Posljedica je bilo povezivanje tih ranije strogo odvojenih dijelova. Osjećao sam da su sada ti dijelovi povezani i isprepleteni.

Teško se prisjetiti svih tih budnih snova, jer su dolazili brzo. Trećeg dana vrijeme se usporilo.

Prije nekog vremena imao sam svijesni san, gdje sam se želio lansirati prema zvjezdanom nebu, ali me nešto zgrabilo za rame i zadržalo, pa sam se probudio. Pod ibogainom sam gledao u to isto zvjezdano nebo s dva velika kvadrata plavobijelog svjetla s moje lijeve i desne strane. Ta su me svjetla lansirala u Galaksiju. Kako sam ubrzavao, moje se tijelo topilo postajući okruglo zlatno svjetlo. Prodirao sam u mnoge galaksije krećući se velikom brzinom. Nakon nekog vremena primijetio sam i druga zlatna svjetla. Dolazili smo iz različitih smjerova na planetu ili asteroid s mnogo kratera, koji je plutao Svemirom. Ja sam ušao u golem cilindrični tunel sa zlatnim svjetlom koje je bilo toliko jako da su me boljele oči. Morao sam gledati u križ. Ispod sebe, u krateru, vidio sam grad okružen plavobijelim svjetlom. Ušao sam u okruglu prostoriju, gdje je stajalo mnogo ljudi i drugih bića. Intuitivno sam krenuo prema dijelu gdje je nekoliko bića sjedilo na tronu. Kada god bih pogledao u nečije lice, ono bi se pretopilo u ono iz prošlog života iste osobe. Znao sam da moram gledati u plavobijelo svjetlo koje se nalazilo na jednom od tronova. Bilo je suviše intenzivno da bih se mogao na njega usredotočiti, ali pokušavao sam, jer sam znao da to moram učiniti. Onda sam se okrenuo prema drugim bićima u prostoriji i osjetio da moram kleknuti. Jedno mi je biće dodirnulo oba ramena i glavu zlatnim mačem ili zrakom svjetlosti.

Vidio sam gigantsku figuru, pola čovjek–pola zvijer, u oklopu. Pogledao sam prema dolje i vidio da su mi prsa ogromna i pokrivena gustom crnom dlakom. Pomislio sam da sam i ja pola čovjek–pola zvijer i osjetio se zbunjenim. U tom se trenutku san raspršio.

Otkada sam uzeo ibogain osjećam se bližim Izvoru i drugim ljudima...”.

Od Erica Tauba sam saznao za vrlo zanimljiv slučaj jedne psihoterapeutkinje koja se svojevoljno podvrgnula seansi s ibogainom. Motiv joj je bio razrješavanje emocionalnog odnosa prema biološkoj majci koja ju je kao sasvim malo dijete dala na usvojenje jednoj bogatoj obitelji. Iboga ju je odvela daleko u prošlost, kako tvrdi, u vrijeme kada je bila stara svega dva dana. Taj kratki bljesak sjećanja, koje je teško racionalno protumačiti, trenutno ju je riješio traume, jer je osjetila ljubav kojom ju je njena prava majka nosila i hranila. Nestala je svaka mržnja i ogorčenje napuštenog djeteta, znala je da nedostatak ljubavi nije bio razlog za takav majčin postupak. Svjedočanstva koja govore o subjektivnom doživljaju onih koji su prošli seansu sa čudnovatom drogom rijetka su, pa je ovo posljednje osobito zanimljivo za one koji žele ustanoviti stvarne potencijalne koristi od ibogaina kao terapijskog sredstva.

Taub je i sam eksperimentirao s ibogainom, iako nije nikada bio ovisnik. Njegova je motivacija bilo mistično iskustvo, ono što Afrikanci zovu razgovorom s “duhom iboge”. Više seansi u razmaku od pola godine pružilo je ovom istraživaču dublje razumijevanje koristi koje pripadnici plemena Bwiti imaju od uzimanja korijena biljke što daje i plodove koji su jestivi, a nemaju halucinogena svojstva. Spiritualni uvidi, ako izuzmemo ovisnike o teškim drogama, jedini su poticaj onima koji uzimaju ovu malo poznatu drogu.

Takva uporaba nije ograničena samo na kult Bwitija, već i druga plemena, među kojima je najpoznatije Mbiri. U svojoj knjizi “The Healing Journey” (“Iscjeljujuće putovanje”) pokuse s ibogainom opisuje i Čileanac Claudio Naranjo, a govori se da je nekima uspjelo ovu biljku uzgojiti i u Berkleyu. Iako dosta opširna, Naranjova ispitivanja ne daju naslutiti da se alkaloide iz iboge može koristiti u suzbijanju ovisnosti o opojnim drogama. Glavni sastojak biljke, odnosno njena korijena koji čitav ima psihoaktivna svojstva, prvi su 1901. godine izolirali Dybowski i Landrin. Uz glavni sastojak ibogain pronađeno je dvanaestak drugih alkaloida koji čine oko 6 posto težine kožice korijena iboge. Domoroci ibogi pripisuju i ljekovita svojstva, pa je koriste u tretmanu neplodnih žena, a ibogain stimulira apetit i probavu, te snizuje tlak.

Iboga u prevelikim dozama može izazvati smrt. Prvo nastupaju konvulzije, zatim paraliza udova, a na kraju i dišnih organa, što dovodi do fatalnog ishoda. James Fernandez, autor knjige “Flesh od Gods”(“Meso bogova”), tvrdi da su vračevi kulta Bwiti katkada optuživani za umorstvo, a kao primjer navodi suđenje iz 1950. godine, kada je velikoj dozi iboge podlegao jedan gabonski dječak. Nije isključeno da je usmrćen namjerno, jer je kultu za magijske rituale trebao leš. To, međutim, nije nikada definitivno potvrđeno. Glede djelovanja iboge, vrijedno je spomenuti neka Naranjova zapažanja: “Neki osjećaju potrebu za kretanjem i plesom... U najširem smislu može se reći da su, uz arhetipske slike, životinje najčešći sadržaj vizija, a umiješanost u zaplete u situacijama nalik na snove često uključuju destrukciju ili seksualnost...”.

Već sam spomenuo utjecaj ibogaina na spolnu moć muškaraca, za koje neki autori tvrde da mogu biti kontinuirano seksualno aktivni i nekoliko sati, pa se droga među domorocima koristi i u te svrhe. Nije jasno radi li se o stimulativnom djelovanju same droge ili sugestibilnosti onoga koji se pod njenim utjecajem nalazi.

U organizaciji Jellinek Clinic iz Amsterdama, od 30. lipnja do 5. srpnja 1996. godine održan je međunarodni skup ICAA 1996 Amsterdam, koji se bavio ovisnostima, a pet je istraživačkih radova posvećeno djelovanju ibogaina na ovisnike o alkoholu i opojnim drogama. Podatak je značajan jer su svi referenti s ovog skupa već spominjani i priznati stručnjaci u svojim područjima. Više nema sumnje da ibogain pomalo utire svoj put u znanstvene ustanove, mada treba opet naglasiti da Howard Lotsof svoje seanse s ibogainom obavlja u Centralnoj Americi, gdje ministarstva zdravlja nemaju ništa protiv toga da se na njihovu teritoriju američke narkomane pokuša odviknuti od droge. U drugoj polovici 1996. godine cijena je terapije u grupi od tri osobe 18.500 dolara, a ta se astronomska svota pravda velikim troškovima boravka u bolnici, a posebno proizvodnje ibogaina. U propagandnim se materijalima za terapiju ističe da se radi o neverificiranoj i eksperimentalnoj metodi. Traži se i lista droga i lijekova koje je kandidat za terapiju uzimao posljednjih godinu dana, s naglaskom na antidepresive i sredstva protiv psihoze, kardiovaskularnih oboljenja i epilepsije, a priložena je njujorška adresa organizacije koja cijelu stvar organizira.

Koristan prilog razumijevanju tretmana ibogainom dala je dr. Barbara E. Judd, u svom radu na konferenciji o ovisnostima održanoj u prosincu 1994. u Washingtonu. Ona je pratila liječenje ibogainom trojice teških ovisnika o heroinu i kokainu u Panami, a sretala se s ovisnicima koji su pokušali istom terapijom u SAD. Njeno je mišljenje da metoda ima perspektive zbog ublažavanja apsitentske krize, ali upozorava da se terapeut sreće s problemima poput straha pacijenta od detoksikacije, nedovoljnog razumijevanja onoga što ibogain treba pružiti i sklonosti pacijenta da se drogama vrati i nakon što je inicijalna kriza prošla. Iz svega proizlazi da ibogain, nakon jedne doze i četiri dana boravka u bolnici, kod prilično velikog broja ovisnika povećava prijemčivost za psihoterapiju, a time i šanse za oporavak rastu. Bit je svega u tome da pacijent kroz sjećanje na potisnute ali presudne konflikte iz svog života shvati što ga je dovelo na put droge. Slike koje naviru često su doživljaji iz ranog djetinjstva, a psihoterapeut ih zna iskoristiti u svrhu pomaka naprijed u liječenju ovisnosti.

Pri baratanju ibogainom treba biti pažljiv. Ova je molekula osjetljiva na svjetlo i dovoljno je da je se nekoliko minuta izloži svjetlu pa da izgubi svoju učinkovitost. Eric Taub upozorava i na komplikacije kod nabave sirovine iz koje će se kasnije izolirati ibogain. Naime, dodirne li ibogu neposvećeni stranac, život će mu biti u opasnosti, jer pleme Bwiti to smatra smrtnom uvredom. On je sam korijen biljke nabavljao preko uzgajivača kakaovca, a time zapravo želi razjasniti zašto je tretman ovom drogom još uvijek tako skup. Prikupio je poveći broj svjedočanstava ovisnika koji su se podvrgnuli liječenju ibogainom.

Pacijent označen kao C., bijelac je star 42 godine i ovisnik o kokainu i alkoholu. Kokain uživa kontinuirano sedam godina. Uzimao ga je na sve poznate načine. U trenutku kada je počeo s tretmanom ušmrcava 3,5 grama droge dnevno. Pored toga teški je alkoholičar koji pije litru votke dnevno. Posljednjih godina povremeno odlazi na usamljena mjesta, gdje mu je kokain nedostupan i apstinira mjesec, dva. Na liječenje dolazi drogiran, pod utjecajem alkohola. Terapeut njegovo ponašanje procjenjuje kao “izvan kontrole”, a stanje kao konfuzno.

Tretman je obavljen brzo, C. je tvrdio da je na putu kući još uvijek bio pod utjecajem ibogaina, ali je ocijenjeno da je terapija dala očekivane rezultate. Ovisnik je apstinirao od kokaina šest mjeseci, kada je cijeli tretman ponovljen. Od tada je prošla godina i pol i pacijent još uvijek apstinira od kokaina, a alkohol uzima i dalje, u nešto smanjenim količinama. Više ne pije žestoka pića, već vino i pivo, a odrekao se i pušenja, s izuzetkom jedne cigare mjesečno.

Pacijent označen slovom F. je 28-godišnjak ovisan o teškim drogama više od deset godina. Pauzirao je samo kada se nalazio u terapijskoj komuni i kraće vrijeme u zatvoru. Trošio je na heroin stotinjak dolara dnevno, a na liječenje dolazi sa skepsom. Radi se o intravenoznom ovisniku koji redovito miješa kokain i heroin i čije su ruke pokrivene ožiljcima od uboda igle. Prvi puta ne dospijeva na tretman u Europu, jer se nije na vrijeme pojavio u zračnoj luci, pa seanse s ibogainom počinje tek šest mjeseci kasnije. Po njegovim vlastitim izjavama, nakon tretmana izostaju mučnine, proljevi, bolovi u tijelu. Apstinentske krize nema i on se vraća u New York gdje živi i danas, oslobođen svoje paklene navike.

Vrlo je težak slučaj 34-godišnje žene koja je heroin uzimala od svoje 14. godine. U trenutku kada je došla na terapiju uzimala je 1 gram čistog nizozemskog heroina dnevno. Nabavljala ga je u Amsterdamu, jer je jači od onog koji je mogla naći u rodnom New Yorku. Nakon tretmana s ibogainom, ostala je “čista” čitavih šest mjeseci, kada je ponovo osjetila potrebu za narkotikom i obratila se Lotsofu za još jedan tretman. Slijedi period apstinencije u tri navrata prekidan uzimanjem manjih doza blažih sedativa. Prema podacima koji su dostupni, više mjeseci nakon zadnjeg susreta s ibogainom ova dugogodišnja ovisnica apstinira od teških droga. Ovdje treba naglasiti da većina tretiranih ibogainom nije nakon provedene terapije pod stalnim nadzorom, pa se informacije o njihovu suzdržavanju od uzimanja teških droga odnose na njihove vlastite tvrdnje.

Taubova dokumentacija sadrži podatke o 32-godišnjem Nizozemcu R., koji je do susreta s ibogainom ovisnik o heroinu, metadonu i alkoholu. Prima invalidsku mirovinu od države. Čak je 25 puta hospitaliziran zbog prevelike doze heroina, a u bolnici u više navrata završava i zbog teškog pijanstva. Po vlastitim izjavama, uhićen je bezbroj puta, uglavnom zbog sitnijih prijestupa počinjenih pod utjecajem droge ili alkohola. Živi sa ženom koja je također ovisnik o opojnim drogama. Žele se podvrgnuti tretmanu ibogainom, kako bi mogli putovati u Indiju i Nepal, što ne mogu jer im je svakodnevno potreban “shoot”. Prenošenje teških droga preko granice predstavlja veliki rizik, pa se R., zajedno sa svojom djevojkom odlučuje na pokušaj odvikavanja gabonskom ritualnom drogom. Za vrijeme tretmana je agresivan, ima uz sebe šprice i veće količine droge, a izvješće o njegovu slučaju spominje “vidno poboljšanje već nakon prve seanse”. O kasnijem ponašanju ovog ovisnika nema preciznih podataka.

U sklopu izvješća o tretmanu njegove djevojke može se vidjeti da su oni imali određenih poteškoća neposredno po povratku s liječenja, ali priča završava optimistično. Par se svojim terapeutima javlja kartom iz Indije, dva mjeseca kasnije, iz čega oni zaključuju da je terapija bar donekle uspjela. Ne propuštaju, međutim, naglasiti da o kasnijoj sudbini ovog para ne znaju ništa.

Slično zvuče i ostale anegdote kojima se pokušava zainteresirane uvjeriti u djelotvornost ibogaina u liječenju ovisnosti o opojnim drogama. Ibogainu su danas nedvojbeno otvorena vrata nekih istraživačkih centara, što će možda anegdote preobraziti u znanstveno utemeljene statistike i ovoj metodi liječenja, koja je niknula iz samog narkomanskog miljea, otvoriti vrata legalnih centara za rehabilitaciju ovisnika. Ipak, napominjem da u ovom trenutku to još nije slučaj, pa se stručnjaci s oprezom izjašnjavaju o dometima ove “droge koja liječi ovisnost o drogama”.

Dakako, uz one relativno nove puteve u borbi protiv ovisnosti poput, recimo, primjene buprenorfina i sličnih sredstava, redovito se javljaju pokušaji i terapije koji predstavljaju alternativu službenima.

Jedna od takovih neortodoksnih metoda liječenja ovisnosti o opijatima u posljednje vrijeme dobiva na popularnosti, mahom zbog navodnih dvije tisuće bivših ovisnika koji danas žive normalnim životom u indijskoj saveznoj državi Rajasthan, odakle spomenuta metoda i potječe. U tom je vrućem dijelu Indije, točnije u Jodhpuru, osnovan centar koji propovijeda tzv. “Manaklao” metodu liječenja od ovisnosti o opojnim drogama. Propaganda se obavlja preko brošure “Drug Free”, a njen je tvorac stanoviti Jai Shanker, izliječeni narkoman koji je ostao živjeti u Manaklao Rehabilitacijskom Centru. Iz knjižice nije sasvim jasno kako funkcioniraju kampovi u kojima se obavlja odvikavanje u razdoblju od 10 dana. Inzistira se na činjenici da je ovisnik izgubio svaki odnos s okolinom, pa to grupne terapije trebaju ispraviti. “Cold turkey” se ne suzbija nikakvom zamjenom tipa metadon ili buprenorfin, već se u prva tri kritična dana daju sredstva za umirenje, vitamini, voće i dosta tekućine kojom se želi izbjeći dehidracija. Sredstva za umirenje nisu opijati, a kampovi su očito zamišljeni kao mjesta sa specifičnom unutarnjom dinamikom, gdje ovisnici jedan drugoga ohrabruju kako bi ustrajali do kraja. Kako to tvrdi Shanker, ovisnik ovdje spoznaje da je život vrijedan življenja.

Snaga volje

Cijela priča ima jaki spiritualni “štih”, jer se ujutro u kampu obvezno čitaju molitve čiji su naslovi znakoviti: “Pozdrav Gospodaru Nebesa” i “Sada Ti se sasvim predajem”. Slijedi nezaobilazna joga, lakše vježbe koje u pravilu ne traju dulje od 5 minuta. Cilj je ove rutine dosezanje unutarnje harmonije i mira. Centar navodno naplaćuje simbolične svote novca, kojim se pokrivaju troškovi boravka u Manaklaou. Bar je tako za sada. Dakako, Zapadnjaci su nanjušili i ovu mogućnost, pa ih je tamo podosta. Iz svih izvora u Indiji, kao i posrednim saznanjima do kojih sam došao o ljudima koji su Centar posjetili, ne mogu sa sigurnošću tvrditi da ova metoda daje dugoročnije rezultate u liječenju narkomanije. Neko sustavnije praćenje pacijenata tretiranih u Manaklaou, po svemu sudeći, nikada nije provedeno. A ono što bi bilo najzanimljivije je podatak kako dugo traje apstinencija od opijata nakon što Centar Manaklao obavi svoj dio poslova.

Dosta pohvala za uspješnu rehabilitaciju ovisnika o teškim drogama dobiva i kontroverzna Scientološka Crkva danas već pokojnog Rona L. Hubbarda. Ovaj se istraživač još ranih pedesetih proslavio svojim bestsellerom “Dijanetika” u kojem nudi neortodoksne načine oslobađanja od posljedica stresova, što postaje osnovom kasnije registrirane religije. Hubbard se bavio i problemom narkomanije, te izradio osobit program za ovisnike.

Prvi su rezultati ostvareni zahvaljujući naporima stanovitog Williama Beniteza, okorjelog ovisnika o heroinu od 13-e godine starosti, koji je 1966. godine služio svoju četvrtu kaznu u državnom zatvoru u Arizoni. Nepopravljivi se narkoman, primjenivši Hubbardove tehnike, potpuno oslobodio droge i inicirao isti program za stotinjak drugih robijaša. Tako je rođena organizacija “Narconon”, koja danas ima 34 filijale u 11 zemalja, od SAD do Kanade, Danske, Francuske, Njemačke, Italije, Velike Britanije, Švicarske, Švedske, Španjolske i Nizozemske. Glasnogovornik “Narconona” je poznata američka filmska i TV zvijezda Kirstie Alley. Po nekim procjenama, ovaj je scijentološki tretman do danas prošlo tridesetak tisuća ovisnika. Kako tvrde u “Narcononu”, sa gotovo fantastičnim postotkom izliječenja. U novije se vrijeme ovaj projekt provodi na heroinomanima najčuvanije meksičke robijašnice Ensenada.

Tretirani uzimaju preparat Cal-Mag, sastavljen od kalcijeva glukonata, magnezijeva karbonata i jabučnog octa. Od te se smjese spravlja napitak, a za njegovu je djelotvornost osobito važan odnos spomenutih soli u smjesi. Koriste se i velike doze vitamina A, C, D i E, dok posebnu ulogu igraju B vitamini, posebice niacinamid, koji, prema Hubbardu, utječe na mentalnu ravnotežu. U kasnijem se stadiju liječenja koristi sauniranje, kao sredstvo radikalnog čišćenja organizma, a i ono se provodi uz uzimanje osobite smjese vitamina i minerala. Razrađene su i posebne vježbe pažnje, nazvane “objektivnim procesima”. One trebaju u prvoj fazi odvikavanja ovisnika od droge njegovu pažnju okretati od eventualnih neugodnih apstinencijskih simptoma prema izvanjskim objektima.

U publikacijama Scientološke Crkve nalazimo opširne opise slučajeva ovisnosti o drogama čije su žrtve danas normalni građani, oslobođeni ove zastrašujuće navike. Dobar je primjer bračni par dugogodišnjih ovisnika o heroinu. Supruga, koja je na rehabilitacijski program Rona Hubbarda došla preko svoje sestre, priča:

“...Kada smo suprug i ja započeli programom rehabilitacije po R. Hubbardu, oboje smo bili ovisni o heroinu, a uzimali smo i druge droge. Čak su mi tri liječnika rekla da mom mužu više nije preostalo mnogo života. Imao je epileptične napadaje i tri puta je preživio kliničku smrt.

Kroz apstinentsku krizu smo prošli iznenađujuće lako, obzirom na staž u uzimanju heroina i stanje u kojem smo se nalazili. Nastavili smo programom pročišćavanja organizma. Iskustva sa saunom su bila teška. Znoj je trebao izbaciti sve one zaostale metabolite narkotika. Kada je to prošlo, moj mi je suprug rekao da osjeća kao da se s njegova uma podigla nekakva magla. I ja sam se osjećala nekako probuđenom i snažnom. Na kraju više uopće nisam osjećala čežnju za heroinom. Mentalne tehnike u sklopu liječenja pomogle su nam da uvidimo zbog čega smo zapravo krenuli tim putem bez povratka. Bilo je to pravo oslobađanje i danas živimo sasvim normalnim životom...”.

Naravno, nisu sve priče tako romantične i optimistične. U većini slučajeva, čišćenje organizma i vježbe “objektivnih procesa” nisu dostatni, pa su scijentolozi razradili složenije programe rehabilitacije od narkotika. U pravilu se nakon prvih stupnjeva liječenja provodi osobito prilagođen oblik tzv. auditiranja, Hubbardove tehnike vraćanja psihičke ravnoteže oslobađanjem negativnih sadržaja iz svijesti, koji su nedostupni čovjekovu analitičkom umu.

“Narconon” je u svim zemljama u kojima djeluje legaliziran, a popularnosti scijentoloških učenja i terapije u znatnoj mjeri doprinosi javna podrška slavnih umjetnika i estradnih zvijezda poput Toma Cruisea, Johna Travolte, Dustina Hoffmana, Isaaka Hayesa, Chicka Coreae, Anne Archer, Kelly Preston, Billya Sheehana, Davida Pomeranza, Kate Ceberano, Marka Ishama i drugih.

Neki su se ljudi uspjeli iščupati iz kandži teške ovisnosti snagom vlastite volje, dok drugima katkada nije mogla pomoći ni vrhunska stručna pomoć. Za ovisnika je najbolje da bude pod stalnom medicinskom kontrolom, jer odvikavanje od droge podrazumijeva određene zdravstvene komplikacije, što međutim, ne znači da ne treba pokušavati naći i neke nove puteve kojima bi se ljudi mogli bolje suprotstaviti ovoj pošasti 20. stoljeća.