S naslova časopisa, novina i televizijskih reklama smeše nam se mlade žene, koje paradoksalno postaju s godinama sve mlađe - i sve manje žene.

Kakva je današnja slika žene?

Imaju sve manje kilograma i samim tim sve manje oblina. Modeli danas zapravo više podsećaju na mlade dečake sa ženskim glavama nego na žene.

Moda odavno ne predstavlja slavlje ženske lepote. Ona neguje trend mladog, krhkog, "uniseks" izgleda koji ne dozvoljava postojanje oblina ženskog tela. Obline i ženstvenost postale su nešto nepoželjno, nešto cega se treba stidjeti i skrivati. Moda ciji su najpobožniji sledbenici upravo žene postaje time izvor kritike ženstvenosti. Ima li vece ironije?! Ako bismo sudili po kriterijima modne industrije današnja bi žena trebala izgledati poput devojcice u stadijumu predpuberteta, bez grudi, struka i bokova! Globalizacijski trend neguje kult mladosti i mršavosti kao sinonima uspešnosti i postignuca. Time je potpuno izmenjena slika žene i ženske lepote koja je postojala u kulturi i umetnosti svih civilizacija.

Što je anoreksija?

Anoreksija je puno više od poremecaja hranjenja. Ona je svojevrsna personifikacija potrošackog i globalistickog nacina razmišljanja i dijagnoza cijelog našeg društva i vremena u kojem živimo koji stavlja izgled ispred zdravlja, a mršavost ispred ljepote.

Stoga ne iznenaduje cinjenica da je sve veci broj uglavnom mladih djevojaka zahvaceno poremecajima prehrane kojim osim što kontroliraju svoju tjelesnu težinu nastoje kontrolirati i vlastitu okolinu i svijet u kojem žive a koji im uporno izmice.

Anoreksija je poremecaj hranjenja u kojem osoba održava tjelesnu težinu na subminimalnoj, a pri tome se koristi raznim metodama kao što su ne uzimanje i izbjegavanje hrane, povracanje, korištenje laksativa, diuretika i prekomjerna tjelovježba. U osnovi anoreksije je poremeceno doživljavanje vlastitog tijela pri kojem se tijelo koristi kao objekt vrednovanja same sebe po principu "što sam mršavija to sam ljepša, uspješnija i zadovoljnija". Anorekticarka nema kontrolu ni nad kojim segmentom svoga postojanja osim nad vlastitim tijelom koje doživljava kao bojno polje izmedu sebe i svoje okoline, uglavnom roditelja. Stoga restriktivna kontrola unosa hrane i posljedicno izgladnjivanje imaju za cilj ponovnu uspostavu te izgubljene kontrole.

U tome i leži paradoks jer anoreksicarka ima percepciju da se izgladnjivanjem bori za samu sebe i za kontrolu nad svojim životom dok se zapravo uništava i iduci u izgladnjivanje i smrt.

Nerazriješen separacijski odnos s majkom

Anorekticarka ima nerazriješen separacijski odnos s majkom što znaci da je u psihološkom smislu još uvijek s majkom jedno i samim time bespomocna kao malo dijete. Ima osjecaj da je svo njezino življenje kontrolirano od strane roditelja, prvenstveno majke. Izgladnjivanje je pokušaj uspostave kontrole nad vlastitim životom i doživljavanja sebe kao samostalne osobe odvojene od majke. Ona može tu kontrolu uspostaviti samo putem cvrste discipline koja ju drži gladnom jer je osjecaj kontrole i moci koji iz toga proizlazi za nju nezamjenjiv i neusporediv s bilo kojim užitkom, a samim tim i nerazumljiv zdravom razumu.

Kako reagira okolina?

Okolina reagira zahtjevom za uzimanjem hrane na što anorekticarka reagira projektivnom identifikacijom kojom se roditelji - hrana doživljavaju kao loši, agresivni i napadacki dok se gladovanje - mršavost povezuju sa simbolicnom samostalnosti i neovisnosti, kako od roditelja tako i od hrane. Hranu stoga dijele na dobru - laganu, koja ne deblja i na lošu - kaloricnu i hranjivu.

Loša hrana se izbjegava, ne uzima, a ako se uzme iza toga slijedi tzv procišcavanje t.j, povracanje, vježbanje, zlouporaba diuretika i laksativa.

Tko obolijeva?

Anoreksija se u 85% slucajeva javlja u dobi od 13 do 20 godina. Pacijentice su uglavnom nadprosjecno inteligentne osobe s visokim sustavom vrijednosti i zahtjeva prema samima sebi. Vrlo su rigidne, nepopustljive i zahtjevne prema samima sebi, gotovo nemilosrdne.

Osnovna karakteristika koja je prisutna u anorekticarki je izraženi strah od dobivanja na težini. Ona uglavnom izbjegava jesti u javnosti kao i u krugu obitelji buduci da se time izlaže mogucoj kritici i osudi vlastitih patoloških obrazaca ponašanja. Težinu gube tako što drasticno reduciraju unos hrane, posebno ugljikohidrata i masti.

Iako rijec anoreksija znaci gubitak apetita, kod ovih se djevojaka uglavnom ni ne javlja osjecaj gladi što se povezuje s euforicnim ucinkom morfija cije je lucenje u mozgu pojacano.

Istovremeno, one su okupirane hranom, prikupljanjem recepata i kuhanjem obilnih delicija za druge osobe koje same nikada ne jedu.

Kako lijeciti anoreksiju?

Buduci da nemaju uvida da je njihovo ponašanje bolesno, a percepcija vlastitog tijela poremecena ovaj poremecaj je izuzetno teško lijeciti. One naprosto sebe doživljavaju debelima, bezvrijednim i ružnim osobama i nikakvo racionalno uvjeravanje, dokazivanje, vaganje itd ne može ih uvjeriti da su premršave. One doživljavaju svoju mršavost kao simbol vlastite vrijednosti. Stoga je jasno da ce za njih takva iracionalna mršavost biti zapravo izvor gratifikacije i zadovoljstva koja je potpunosti nerazumljiva njihovoj okolini.

Izgladnjivanje kod anoreksicarke osim što je izvor ugode i samopoštovanja ima i simbolicku ulogu uništenja introjeciranog objekta agresivne i neempaticne majke Agresivnost samog cina izgladnjivanja prema tom introjeciranom majcinskom objektu u konacnici može rezultirati i s autoagresivnim impulsima buduci da je granica izmedu same osobe i majcinskog objekta nejasna i fluktuirajuca.

One cesto boluju od komorbitetne depresije, anksioznosti, obuzeto-prisilnog poremecaja, sklone su kleptomaniji i suicidalnom ponašanju.

Gladovanje i prejedanje imaju za cilj reducirati nagomilanu anksioznost i depresiju, riješiti konfliktan odnos s roditeljskim figurama, osobito majkom kao personalizacijom osobe koja hrani. U adolescentnoj dobi anoreksija se javlja kao odgovor na zahtjeve okoline za zrelijim, odgovornijim i odraslijim ponašanjem. U tom smislu anoreksija je svojevrstan bunt protiv zrelosti i pokušaj djevojke da sebe zadrži u stadiju djevojcice u psihoseksualnom smislu. Seksualne potrebe su im smanjene buduci da su psihoseksualno nerazvijene.

Anorekticarka je nespremna prihvatiti zrele obrasce ponašanja u socijalnom i seksualnom smislu, istodobno je vrlo ovisna i nesigurna. Stoga nastoji putem kontrole tjelesne težine i izgladnjivanja postici izgubljeni osjecaj kontrole i sigurnosti u vlastitom životu koji joj kronicno nedostaje.

Najraniji simptom anoreksije je amenoreja koja nema ginekološki tj. hormonski objašnjivu etiologiju. Obicno privuku pažnju okoline kad njihov poremecaj postane vidljiv tj. kad im težina padne znacajno ispod standardne. Tada vec imaju metabolicki poremecaj, hipotermiju, poremecaj EKGa uslijed hipokalemije, opadanje kose i oštecenje zubne cakline želucanom kiselinom.

Prognoza je bolesti deprimirajuca pogotovo ako uzmemo u obzir da su bolesnice mlade djevojke na pragu života -1/3 se izlijeci-1/3 ostaje doživotno anorekticno a- 1/3 umre od posljedica izgladnjivanja.