Lečenje travkama


KADULJA- ZALFIJA - salvia officinalis

Drugi nazivi: kuš, lekovita slavulja, krstašica, žalfija.
Opis biljke: kadulja je višegodišnja polugrmovita biljka visine 30 do 60 cm. Ima jak koren i drvenastu stabljiku. Donji delovi stabljike su drvenasti a gornji zeljasti. Stabljika je uspravna i cetverouglasta. Listovi su uski, elipticni, sitno naborani s dugackom peteljkom, a na stabljici nasuprotno poredani. . Veliki tamnoljubicasti cvetovi skupljeni su u cvatove poput klasova koji su sastavljeni od pršljenova. Cvet je dvousnat, a caška i vencic imaju žlezdaste dlake. ,
Stanište: raste divlje, po kamenitim i neplodnim mestima, a uzgaja se i u vrtovima.
Lekoviti deo biljke: za lek se pre cvatnje skupljaju listovi i mlade grancice
Lekovito delovanje: naziv ove biljke na latinskom upucuje nas da je smatramo veoma lekovitom - njeno ime, naime, znaci spasonosna i lekovita, kadulja leci promuklost, cisti krv i jaca živce, grije želudac, otklanja vetrove, pomaže kod svake vrsti nahlade, katara i influence. Žalfija deluje na cišcenje krvi i time oslobada organizam uzrocnika mnogih bolesti. Ima i protivupalno dejstvo, tako da se toplo preporucuje kod svih zapaljenja, od zapaljenja ždrela, preko unutrašnjih organa, do bešike i vaginalnih upala.kadulja je u stanju da reguliše i znojenje, odnosno da ga dovede na pravu meru: kada se znojite od slabosti posle gripa ili zapaljenja pluca kadulja taj problem rešava za par dana. Vrlo je stimulativna i podiže tonus. Leci takode i obolele od reumatizma i, receno modernim recnikom, antibiotik je širokog spektra. Za period puberteta i menopauze ona je upravo biljka izbora, jer je nežan ali efikasan hormonalni regulator Izvrstan je lek za cišcenje jetre, za bolesti bubrega i protiv nocnog znojenja. Ako uberete sveže listove kadulje i protrljate njima predeo oko zuba, desni, ucinicete ih zdravijim i cvršcim.
Caj spremite od jedne kašike na šolju vode. Preliti suvo lišce kljucalom vodom i pustiti da stoji pola sata. Pije se po jedna kafena šoljica tri puta dnevno. Ako imate neuredan menstrualni ciklus, pijte ovaj caj u navedenim kolicinama 21 dan, izmedu menstruacija. Za grgljanje ili vaginalno ispiranje, jedna pregršt ove biljke kuva se u litru vode 10 minuta.
Vino od kadulje, koje se dobija kada se prstovet kadulje provri u šolji dobrog crnog vina, jaca rekonvalescente. U sezoni gripa, udišite paru nad posudom u kojoj se kuvaju žalfija, majcina dušica, lavanda i ruzmarin, a posle inhalacije iskoristiti tecnost za kupku.

KAMILICA - matricaria chamomilla

Drugi nazivi: kamomila, maternjak, kokotnjak, telenak, titrica.
Opis biljke: kamilica je jednogodišnja biljka s razgranjenom stabljikom visine 20 do 50 cm. Listovi su dvostruko prstasto rascepljeni s uskim koncastim listi?ima. Cvetna stabljika je brazdasta i na vrhu šuplja. Cvetište je cunjasta oblika i iznutra šuplje. Cvet je posebno ugodnog mirisa.
Stanište: raste na zapuštenom, neplodnom zemljištu, poljima i uz putove. Lekoviti deo biljke: za lek se skupljaju cvetovi i listovi Lekovito delovanje: kamilica je jedno od najboljih sredstava za žene i decu. Koristi se u lecenju razdražljivosti, preosetljivosti kod neuralgije licnog živca, reumatizma, krstobolje, unutarnjeg nemira, nesanice, duševne klonulosti, premorenosti i sl.
Korisna je kod svih oboljenja želuca i creva: grceva u želucu, upale debelog creva, proliva, crevnog katara, katara želuca, nadutosti želuca, kod viška želucane kiseline. Korisna je u lecenju bubrega, jetre i žuci. Zatim za ispiranje i pripremanje obloga kod bolesti oka i raznih kožnih bolesti..

KANTARION, KANTARIA MUŠKA [centaurium umbellatum]

Narodni naziv: gorka kitica, kantarion, litica, tavžentroža, trava od groznice, zlatna kitica
Opis biljke: Kantaria muška ili kitica prava,je jednogodisnja ili dvogodišnja zeljasta biljka. Stabljika joj je razgranjena, visine 20 do 30 cm. Donji listovi se nalaze u rozeti, a listovi na stabljici su duguljasto jajastog oblika. Cvetovi su složeni u paštitac. Oblik im je levkast, a boja ružičasto crvena.
Stanište: Raste na zapuštenom, neplodnom zemljištu, poljima i uz puteve.
Lekoviti deo biljke: Za lek se u vreme cvetanja skupljaju samo cvetovi i listovi.
Lekovito delovanje: Čaj od kantarije muške ili kitice prave, jača želučane sokove, otklanja bolove u želucu, sluz iz želuca i creva, leči jetru i bubrege, gorušicu, glavobolju, popravlja apetit, neuredno varenje.

KANTARION - KANTARIA ŽENSKA ili GOSPINA TRAVA [hypericum perforatum]

narodni naziv: bogorodičina trava, gospin cvet, gorac, strašno zelje
Opis biljke: Kantarion je višegodišnja zeljasta biljka, visine do 100 cm. Ima vrlo čvrstu, uglastu, razgranatu stabljiku, uspravnu, sa naspramnim granama.Kantaria ženska ili gospina trava ima 30 do 60 cm visoku golu i razgranatu stabljiku sa nasuprotnim jajolikim listovima. Listovi su sedeći, protkani mnoštvom providnih tačkica. To su žlezde napunjene eteričnim uljem tako da list izgleda fino izbušen. Cvetovi su smešteni na vrhu stabljike, a žute su boje. Žuti cvetovi od 5 latica sa donje strane imaju crne tačke. Imaju mnogo prašnika i jednu plodnicu.
Stanište: Kantarion raste po suvim brežuljcima, na sunčanim livadama, pustom i neobradjenom zemljištu i rubovima šuma.
Lekoviti deo biljke: Za lek se, u vreme cvetanja, skupljaju samo cvetovi i listovi. Bere se u maju I junu.
Lekovito delovanje: Koristi se za lečenje sluzavosti pluća, grčeva u trbuhu i želucu, zgrušavanja krvi, bolesti bubrega, jetre, slezine i mokraćnog rnehura. Naročito se preporučuje kod nekontrolisanog mokrenja. Pomešana s drugim lekovitim biljkama odlično je sredstvo za lečenje zastarelog kašlja i astme . Kantarion se odavno koristi i upotrebljava kod posekotina, opekotina, hemoroida, za zarastanje rana i kao antiseptik, protiv bolova jetre, želuca, proliva itd. Dejstvo droge je mnogostruko zbog složenog hemijskog sastava. Ulje se koristi na taj nacin što se njime mažu rane, posekotine, opekotine i druge ozlede ili se tim uljem natopi gaza ili čisto platno pa se ozledjeno mesto obloži. Etarsko ulje od kantariona deluje protiv crevnih parazita. Fenolska jedinjenja koja se nalaze u kantarionu imaju izraženu antibakterijsku moć. Kantarion je dobar za lečenje umerene i blage depresije, navode nemački stručnjaci u studiji koju je objavio medicinski časopis "British Medical Journal". Na prvom su mestu nega i zaštita kože u kozmetici i medicini (masaže, suva koža, ragade, ljuskava koža, zaštita od zračenja i sunčanja, prištevi, akne, čirevi, opekotine...). Zatim je korisna upotreba kod rana koje krvare, ozleda mišića, hematoma, otoka kod udaraca, uganuća i iščašenja, mnogobrojnih reumatskih oboljenja (upalni reumatizam, degenerativni reumatizam - artroze , kukova, kolena, ramena, metabolički reumatizam – giht, bolnih sindroma ramena i krsta-lumbago). Kantarionovo ulje primenjuje se lokalno (najviše za masaže, obloge, kataplazme) i na usta (začin, lek). Ulje se posebno preporučuje u nezi i zaštiti kože koja je osetljiva (suva, ispucana).

KESTEN DIVLJI [aesculus hippocastanum]

Opis biljke: Divlji kesten je veliko drvo visine od 20 do 30 metara. Ima veliku gustu lisnatu krošnju. Kora mu je ispucana i smedja. Na debelim grančicama razvijaju se u aprilu i maju veliki sjajni pupovi koji daju neku materiju nalik smoli. Zaštićeni Ijuskama od zimske hladnoce u unutrašnjosti tih pupova razvijaju se listovi i cvetovi. Listovi su na dugačkim peteljkama. Sastavljeni su od 7 lisaka koji su nalik prstima na ruci. Liske su klinaste i kao testera dvostruko nazubljene. Cvetovi su lepi, simetrični, belo-žuto i ružičasto pegavi, a stoje u uspravnim kitama. Cvet ima čašku kao zvonce, 4 do 5 nejednakih latica i 7 svinutih prašnika koji vire prema spolja. Plod je bodljikava torbica sa 1 do 4 vrlo velike sjajno-smedje semenke. Upotrebljava se za izradu preparata, prvenstveno za lečenje venskih oboljenja, pre svega proširenih vena, hemoroida, tromboflebitisa i dr. Seme divljeg kestena koristi se za dobijanje skroba iz koga se nakon hidrolizacije u šećer i fermentacije šećera može dobiti alkohol ili mlečna kiselina. Saponin izolovan iz semena može se koristiti za pranje , negu kose, za penušave rastvore u aparatima za gašenje požara – kao emulgator. U svim delovima biljke koja se koristi, najdelotvorniji i lekoviti je upravo saponin koji leči od kožnih bolesti, razredjuje krv i čini je manje lepljivom.Masno ulje ( Oleum Hipopocastani ) dobija se ekstrakcijom iz oljuštenog semena, odnosno iz njegove košuljice, ili kao sporedan produkt prilikom proizvodnje skroba ili alkohola iz semena,takodje se koristi u industriji sapuna.
Stanište: Gaji se u drvoredima, parkovima i pojedinačno . Raste u najvećem delu Europe. Može da doživi preko 200 godina.
Lekoviti deo biljke: Za lek se skupljaju u proleće pupoljci i cvetovi, a u jesen semenke-kesteni
Lekovito delovanje: Pupovi i cvetovi divljeg kestena dobro su sredstvo protiv reumaticnih bolova, uloga (gihta) i neuralgija. Plod divljeg kestena koristi se u lečenju žuljeva i povećane prostate, otečene mošnice, proširenih vena, groznice od prehlade i proliva.

KIČICA [Erythrae centaurium]

Narodni naziv: ger, gorka kitica, gorko zelje, grozničavka, drago cveće, dupčić, zlatna žuč, jezernica, kinin, kiticica, mala semencina, mali stozlatnik, svedrc, sunčani cvet, crvena kicica, orno zelje
Opis biljke: Kičica je dvogodišnja, mala, zeljasta biljka sa sitnim cvetovima crvene boje. Stablo je čvrsto, gotovo cetvrtasto, golo, šuplje, pri vrhu razgranato, visoko do 40 cm, a debelo je do 3 mm i retko obraslo sitnim listićima. Lišće je sitno, retko, naspramno, skoro sedeće, duguljasto-jajasto, do 4 cm dugacko, po rubu celo, golo i sjajno. Prizemno lišće poredjano je unakrsno u pršljenove i sedeće. Cvetovi su složeni u račvastu cvast na vrhu stabla i imaju levkastu, petozubu krunicu ružičaste ili svetlo crvene boje. Kod stare i na suncu sušene droge cvetovi su izbledeli. Cveta celog leta.
Stanište: Raste svuda, a najviše po vlažnim brdskim i planinskim livadama, mestimično u ogromnim količinama.
Lekoviti deo biljke:
Kicica je vrlo gorka, a nije otrovna. Kicicu treba brati dok je u cvatu, vezati u kitice i sušiti u hladu na promaji.
Lekovito delovanje: Kičica je gorak tonik. Deluje kao čist amarum slično lincuri. Upotrebljava se u obliku vodenog ekstrakta, praška, vina i tinkture. Ulazi u sastav gorkih čajeva za stomak. Malo je našeg lekovitog bilja koje se u narodu tako mnogo, često i uspešno upotrebljava kao kicica: za otvaranje apetita, protiv smetnji u organima za varenje, protiv groznice, malo krvnosti itd. Kičica ima vrlo sitno i plitko korenje. Kicica se ne sme čupati, nego se gornja polovina stabljike u cvatu pažljivo odseče makazama.

KILAVICA [herniaria glabra]

Narodni naziv: kilavnik, priputac, priputnica, sitnica, trava od kile, turska trava
Opis biljke: Kilavica je jednogodišnja, dvogodišnja, a može biti i višegodišnja sitnozeljasta biljka. Stabljika je polegnuta po zemlji i razgrnata. Listovi su sedeći, goli, sitni, nasuprotni i elipticnog oblika. U pazuhu listova nalaze se skupine od 5 do 12 cvetova, koji su takodje sitni, zeleno žute boje. Crne i sjajne semenke imaju oblik sočiva.
Stanište: Kilavica je na pojedinim staništima prilično raširena i česta biljka. Raširena je na peskovitim i suvim poljima, neplodnom tlu i pašnjacima.
Lekoviti deo biljke: Zza lek se bere čitava biljka u cvatu. Biljku je potrebno pažljivo sušiti na senovitom mestu. Ukoliko se ne osuši kako treba, nije lekovita. Sveža biljka je bez mirisa, a osušena ima miris nalik na kumarin. Osušena biljka čuva se u tamnim staklenim posudama. Ne preporučuje se čuvanje u metalnim posudama.
Lekovito delovanje: Kilavica je odličan lek kod vodene bolesti kao i za lečenje bolesti pluća, bubrega i mehura. Posebno se preporučuje kod upale mokraćnih kanala, bolnog pritiska kod mokrenja, izlučivanja belančevina u mokraći kao i kod kamena i drugih taloženja u mokraćnim organima.

KIM [carum carvi]

Narodni naziv: divlji kumin, kumin, kom, komin, kimin, kumin pitomi, pitomi kim, poljski kim
Opis biljke: kim je dvogodišnja biljka sa uglastom i razgranatom stabljikom. Listovi su dvostruko perasti, a mnogi sitni listići su pršljenastog oblika. Koren kima je beo oblika šargarepe. Cvetovi su bele boje, skupljeni u štitac. Plod je duguljast i rebrast. Ima pet uzdužnih rebara u čijim udubljenjima su smešteni uljni kanali. Miris semena jako je aromatičan. Ukus je aromatičan, prijatan i greje. Koren ima ista, ali nešto blaže izražena svojstva mirisa i ukusa.
Stanište: Raste kao samonikla biljka na livadama. S obzirorn na veliku potražnju uzgaja se u vrtovima i na oranicama.
Lekoviti deo biljke: U jesen, u vreme sazrevanja, bere se seme, a u proleće i koren.
Lekovito delovanje: Kim ima lagano podražajna svojstva, greje, jača želudac, pospešuje probavu i izlučivanje mokraće. Kim se posebno preporučuje ženama jer pospešuje menstruaciju i smiruje grčeve materice, olakšava porodjajne bolove i sam porodjaj, pospešuje izlučivanje za vreme dojenja.

KLEKA - Juniperus communis

Drugi nazivi: barovica, borovac, brika, brinje, klekovina, obicna borovica, smrek, smreka, smrekovina, smrec, smrika, smrica, smrkva, šmrca, fenja, crna smrekinja, crna smrekva, smrekva .
Opis biljke: Kleka je zimzelen je grm visine od 0,5 do 7 m, s vrlo uskim, zašiljenim, bodljikavim listicima, vrlo otporan, gusto i nepravilno razgranat dvodoman grm. Zeleni plodovi su joj jajastog oblika, a zreli su okrugli i tamnocrno-ljubicasti imaju smolast i aromatican miris i gorkosladak ukus. Citava biljka je lekovita, ali se najcesce koriste plodovi. Lekoviti su samo potpuno zreli plodovi, ljubicaste boje, dvogodisnji, dok jednogodisnji, zeleni, nisu lekoviti, te ih ne treba koristiti. Beru se od kraja leta do pocetka zime, a suse na promajnom mestu. Iglice i mlade grane beru se od aprila do kraja juna, usitne i suse na isti nacin kao i plodovi .. Cvetovi su sitni i nalaze se u pazuhu listova, odvojeni na pojedinim biljkama (dvodomost). Plod je jajasta bobica, u prvoj godini je zelena, a tek u drugoj sazri, kada je crno-smeda i okrugla, s plavim pepeljkom. Moguc je i trogodišnji period od cvetanja do sazrevanja. U narodu se koristi kao lek i za proizvodnju klekovace. ". . . . ,
Stanište: . Kleka uspeva na kamenitim i kraškim terenima od primorskih do planinskih i brdskih podrucja. Kod nas se najviše nalazi po brdskim i planinskim suvim krcevinama, pašnjacima, suvatima, zapuštenim i neobradenim zemljištima . .. . Lekoviti deo biljke: Citava biljka je lekovita. Najviše se skupljaju plodovi. Beru se u jesen i zimu Plodovi kleke beru se od druge polovine leta i pocetkom jeseni, što zavisi od nadmorske visine na kojoj se nalazi. Branje jeveoma sporo ako se bere rukom, zato se preporucuje da se pod drvo prostre odgovarajuca prostirka i klekinje pažljivo motkom stresu. Suše se kao žito na tavanu, uz cešce prevrtanje drvenom lopatom, ili u hladu na promajnom mestu, razastrte u tankom sloju. Posle sušenja treba odstraniti svu necistocu (iglice, grancice i sl.) i zelene plodove. Cuva se na suvom, cistom i promajnom mestu..

Lekovito delovanje: . :Lekovitost kleke je odavno poznata, a njena svojstva se koriste protiv zastoja mokrace, za denzifekciju mokracnih organa, poboljšanje varenja, iskašljavanje, protiv bolesti želuca, bubrega... Plodovi kleke beru se od druge polovine leta i pocetkom jeseni, što zavisi od nadmorske visine na kojoj se nalazi. Kleka se mnogo više upotrebljava u narodnoj nego u školskoj medicini. Inace, klekinje su kod nas i u drugim balkanskim zemljama jedan od najpoznatijih i najviše upotrebijavanih narodnih i domacih lekova, isto tako važan i omiljen kao što su hajducka trava, kantarion, pelen i kicica, lekovite biljke bez kojih se naše kuce ne mogu zamisliti. U narodu se upotrebljava za lecenje mnogih bolesti, za spoljnu i unutrašnju upotrebu: kao diuretik, protiv nazeba, kašlja, vodene bolesti, gonoreje, astme, za stomak, znojenje i sl., a spolja u obliku spiritusa (Spiritus Juniperi) ili u jakoj rakiji za obloge i trljanje protiv nazeba, reumatizma i slicnih bolesti. Klekovaca je nadaleko poznata veoma aromaticna rakija. Upotrebljavaju je i kao domaci lek i dezinfekciono sredstvo. U malim dozama etarsko ulje kleke, pored ostalog, olakšava iskašljavanje. Klekinje ulaze u diureticne cajeve (Species diureticae). Od klekinja se izraduje sok, Succus Juniperi inspissatus (Roob Juniperi). Klekinje, a još cešce etarsko ulje služi za kadenje, inhalaciju prilikom oboljenja organa za disanje i kao sredstvo za draženje kože Kleka ima baktericidno dejstvo, te se koristi u lecenju infektivnih bolesti pluca. Regulise rad bubrega i pospesuje izmokravanje. Etersko ulje prodire duboko u kozu, te se koristi u lecenju reumatskih oboljenja, narocito na zglobovima. Regulise rad organa za varenje, koristi se u lecenju zapaljenskih procesa zeluca i creva. Uvarak od iglica i mladih grana otklanja otok nogu i poboljsava cirkulaciju. Kleku treba koristiti obazrivo, jer preterana upotreba moze dovesti do ostecenja bubrega.. .

Protiv crevnih grceva Dobro izmešati jednake delove kleke, pelina, hajducke trave i cveta kamilice, pa 2-3 kašicice te mešavine odvojiti, preliti s 2-3 šoljice kljucale vode, ostaviti poklopljeno 5-10 minuta, a zatim procediti i piti nezasladeno.

Protiv glavobolje Dobro zdrobiti plodove kleke i previti na celo.

Protiv bolesti jetre, želuca, vodene bolesti, za jacanje živaca a) Ujutru, na 1 do 2 sata pre dorucka, sažvakati i pojesti 3-5 plodova kleke. b) Spremiti caj prelivanjem šake zdrobljenih plodova kleke 1 litrom kljucale vode. Piti 5 do 6 šoljica dnevno.

Za jacanje apetita i bolje varenje hrane Spremiti kompot od plodova kleke uz dodatak šecera, pa plodove pojesti, a tecnost popiti. To ciniti dok se apetit ne popravi.

Protiv šecerne bolesti a) Koristiti sok od kleke (razreden) ili nesladen caj spremljen od plodova kleke b) Dobro promešati po 10 g plodova kleke, virka (gospin plašt), lanenog semena, ždraljevine i lista borovnice pa 3 kašike te smeše preliti sa 0,5 l hladne vode, ostaviti da prenoci i sutradan zagrejati i kuvati 5 minuta (pošto voda prokljuca), prohladiti, procediti i piti pre svakog obroka po 1 cašu (nezasladjeno).

KOKOTAC [Melilotus officinalis]

Narodni naziv: velika djetelina, vodnika, ždralika, žucka, žuti kokotac, konjska detelina, kumanika, nokata trava, nokatac, noktec, orlov nokat, pšeničica, svinduh
Opis biljke: Kokotac je dvogodišnja ili redje jednogodišnja zeljasta biljka visine i preko 2 m. Stabljika je većinom uspravna ili se izdiže i vrlo razgranata. Ima listove slične detelini, samo su po obodu nazubljeni, listići su izduženi i eliptični. Cvetovi su sitni, žuti. Cveta od juna do septembra, 10-15 dana pre cvetanja belog kokotca (melilotus albus). I sam latinski naziv biljke u prevodu znači "medena detelina
Stanište: Raste u divljini na peskovitom zemljištu, pored puteva, reka, kanala, nasipa, železničkih pruga i drugih napuštenih mesta. Zahvaljujući dugom i razgranatom korenu dobro podnosi sušu. Gaji se i u kulturi kao stočna hrana, a i kao medonosna i lekovita biljka. Razmnožava se semenom. Seje se u proleće. Kokotac je aromatična droga koja nema etarskog ulja.
Lekoviti deo biljke: Beru se vrhovi grancica biljke u cvatu. Osušena biljlka prijatno miriše na med, jer prilikom sušenja nastupa fermentacija, hidroliza jednog glikozida i pritom se oslobadja kumarin.
Lekovito delovanje: Nekad se droga mnogo više upotrebljavala. Još u starom veku služila je kao lek koji ublažava bolove, tera vodu, steže i si. Upotrebljava se kao narodni lek spolja, u mastima i melemima. Jedno vreme važila je kao lek za oči. U homeopatskoj medicini daju je protiv migrene, grčeva kod dece itd. Služi za aromatizaciju loših vrsta duvana.

KOMORAČ [foeniculum vulgare]

Narodni naziv: divlja mirodjija, janež kopar, morac, slatki janež, slatki januš, slatki kopar, slatki morac, koromac
Opis biljke: Komorac je dvogodišnja biljka šuplje i razgranate stabljike visine do 2 metra. Listovi su plavo zeleni, višestruko perasto razdeljeni a listići igličasti i tanki kao konac. Plodovi su duguljasti, rebrasti i malo pljosnati. Plod ima dve semenke.Raste kao divlji i poludivlji svuda oko Sredozemnog mora. Morac ima mesnat koren. Stabljika je valjkasta, razgranata. Uopšte, morac liči na mirodiju, ali je krupniji, razgranatiji, snažniji i veći. Cvetovi su žute boje.Biljka je jakog i prijatnog mirisa, što se bolje oseti kad se protrlja. Ukus je sladak i vrlo aromatičan. Zato morac mestimično kod nas nazivaju ťslatka mirodijaŤ. Lošije vrste poznaju se po ljutom i gorkom ukusu i manje prijatnom mirisu, njih treba odbaciti.
Stanište: Domovina komoraca je južna Evropa pa se i kod nas uspešno uzgaja. Zahteva duboko izorano zemljište.
Lekoviti deo biljke: Za lek se bere koren, cela biljka u leto, a seme kad dozre.
Lekovito delovanje: Komorac se koristi u lečenju kašlja, bolova u prsima, grčeva, gasova, loše probave, prehlade, a posebno se preporučuje za lečenje gripa. Koristan je za lečenje bolesti bubrega, želuca i creva, za lečenje organa za varenje i disanje, za jačanje apetita. Svojim veoma prijatnim mirisom i slatkim ukusom rnorac, pre svega, služi za popravljanje neprijatnog mirisa i ukusa lekova koji se nerado uzimaju. Gotovo svi čajevi i slični lekovi koji se upotrebljavaju protiv nadimanja i drugih tegoba, nastalih od nagomilanih gasova u organima za varenje, sadrže kao glavni i obavezni sastojak morac. Isto tako, i lekovi koji treba da olakšaju iskašljavanje, uvek sadrže manje ili više moraca. Morac ima i važnu profilakticnu moć.

KONOPLJA [cannabis sativa]

Narodni naziv: konopljika
Opis biljke: Konoplja je jednogodišnja zeljasta biljka. Ima uspravnu stabljiku i prstasto razdeljene listove. Stabljika doseže visinu od 2 metra. Konoplja je dvodomna biljka. Ženske jedinke su veće i nose brojne neugledne cvetove u skupinama poput klasova. Muške jedinke su manje u obliku metle. Plodovi su sitni, jednosemeni oraščići.
Lekoviti deo biljke: Za lek se koriste listovi i seme.
Lekovito delovanje: Koristi se u lečenju žutice i drugih bolesti jetre, teškog zatvora i hroničnog reumatizma.

KOPITNJAK [asarurn europaeum]

Narodni naziv: gorski kopitac, gorski kopitnjak, konjsko kopito, kopito
Opis biljke: Kopitnjak je otrovna biljka. Kopitnjak je niskog rasta svega 5 do 10 cm visine. Iz svakog pupa uzdignute stabljike izrastu po dva uspravna lista sa dugačkom peteljkom. Listovi su kruti i sjajni, tamno zelene boje. Cvetovi su neugledni, spolja zeleno smedji, a iznutra crveno cme boje, koji su nalik malom lešniku.
Stanište: Često se nalazi u velikim grupama, posebino na krečnom tlu, u mešovitim listopadnim šumama, žbunovima i ogradama.
Lekoviti deo biljke: Za lek se koriste listovi i seme.
Lekovito delovanje: Koristi se za lečenje astme, povratne groznice, kašlja, žutice i bubrega. Pažljivo ga uzimati jer pri većoj upotrebi može doći do trovanja.

KOPRIVA [urtica dioica]

Narodni naziv: koprva, kopriva obična, pasja kupina, pitoma kopriva, velika kopriva, žara
Opis biljke: Kopriva je dvodomna biljka sa velikim korenom. Stabljika je uspravna i doseže visinu do 1,5 m. Listovi su nasuprotni, srcasti, špicasti, testerasti, na kratkim peteljkama. Listovi i peteljke pokriveni su žaokama koje su na vrhu kukaste a pri dnu debele. Na dodir se odlome i izlivaju oštar sok na kožu, koji žari. Cvetne grančice nose ili muške ili ženske cvetove. Neugledni su i zeleni, a oplodnja se vrši pomoću vetra. Plod je malen, jednosemeni oraščić.Služi i kao industrijska i lekovita biljka.
Staniste: Raste uz puteve, plotove i na zapuštenim mestima kao korov.
Lekoviti deo biljke: Za lek se u proleće i jesen skuplja korenje, a u proleće se skupljaju listovi i vrlike, a cela biljka, tj. stabljika, cele godine. Seme se skuplja u avgustu.
Lekovito delovanje: Koristi se kao lek za čisćenje krvi, protiv opadanja kose, reumatizma, groznice, prekomernog mokrenja, tuberkoloze pluća,bronhitisa, oboljenja zglobova, kamena u bubregu,za zarastanje rana, protiv zračenja, malokrvnosti, čira na zelucu, nesanice, nervoze.Izuzetno je bogata korisnim sastojcima: belančevinama, ugljenim hidratima, mastima,kalcijumom, fosforom, gvozdjem, vitaminima C, A, B2 i K, karotinom, pantotenskom kiselinom i dr. Kopriva je pored ostalog, pravi mali polivitaminski rezervoar. Na našim trpezama je retko ima mada se moze pripremiti na više načina. Čaj od cele biljke odvaja sluz iz pluća, čisti želudac, jetru i creva, a ujedno je izvrstan lek za lečenje anemije, žuljeva, žutice, malarije i svih drugih groznica, najviše mokraćom odvaja loše sokove iz tela. Pomešana sa drugim biljkama leči čireve na želucu i crevima, čisti krv, pospešuje probavu, smanjuje uznemirenost i nesanicu. Isto tako, dobar je lek protiv vodene bolesti, gihta (uloga), jetre, bubrega i nesvestice.

KORIJANDER [Coriandrum sativum]

Narodni naziv: živica, kišnec, korijander, koriandol, korijandr, koriandula, korion, kornikovec, papric, paprica, cimavica
Opis biljke: Korijander je jednogodišnja zeljasta biljka, visine 50 do 80 cm. Stabljika je gola i na vrhu razgranata. Donji listovi su krupni, okrugli, na dugim drškama i vrlo izrezani, a gornji su sitniji, perasto deljeni i duguljasti. Cvasti su bele, sastavljene od sitnih cvetova. Plod je okruglast ,sastavljen od dva simetrična ploda. Cveta početkom leta.
Stanište: Seje se u martu ili aprilu. Kosi se u leto pre izlaska sunca, dok ima rose. Korijander ne bira zemlju, ali bolje uspeva na krečnoj, sitnoj, propustljivoj, toploj i dobroj zemlji i na sunčanoj strani.
Lekoviti deo biljke: Cela biljka je lekovita.
Lekovito delovanje: Etarsko ulje deluje slično moračevom, ali malo slabije. Izaziva jednu vrstu pijanstva i dubok san. Najviše korijandera troši industrija likera, peciva, slatkiša i piva, a mnogo se troši i kao zamena za biber. Linalol se upotrebljava za proizvodnju linalil-acetata. Ulje služi i kao zamena za lavandino i bergamotovo ulje. Daje se naročito protiv tromosti organa za varenje i za isterivanje gasova. Dobro se kombinuje sa kimom u jednakim delovima. Mešavina od četri ploda u podjednakim količinama: plod anasona, mirodije, kima i korijandera,se koristi kao sredstvo za jačanje apetita i isterivanje gasova. Upotrebljava se kao čaj posle jela.

KRUŠINA, KRKAVINA [Rhamnus frangula]

Narodni naziv: gašljika, krkavina, pasdrenovina, pasja lijeska, pasjakovina, pasje grožde, psikovina, truslikovina, tršlika
Opis biljke: Krušina je drvo u obliku žbuna, visine 3-6 m. Kod nas se nalazi po vlažnim šumama, po lugovima, pored reka i potoka. Mestimično se javlja u znatnoj količini pored Dunava i drugih naših reka u nizijskim šumama, najviše po rečnim ostrvima. Cvetovi su sitni, neugledni i belo zelenti. Cveta u maju i junu. Plodovi su okrugli, oko 7 mm u precniku, najpre zeleni, pa crveni i najzad crni. Kora je glatka i sjajna, crna ili sivo mrka i karakteristično ukrašena mnogobrojnim vodoravnim, svetlim, belicastim lenticelama.
Stanište:Krušina se lako gaji, najbrže i najjednostavnije vegetativnim putem: mladicama, mladim grančicama, slično zovi, vrbi i jablanu. Zemlja uvek treba da bude vlažna. Naša rečna ostrva su najbolja mesta za razmnožavanje i gajenje krušine.
Lekoviti deo biljke: Kora se skida sa mladih stabala i debljih grana krajem zime i početkom proleća pre nego što krušina olista i odmah se suši. Iseku se u vrpce dugačke oko 30 cm i Ijušte.
Lekovito delovanje:Frangula se daje u obliku tečnog ili suvog ekstrakta ili dekokta (5 do 25 g na pola litra vode) kao pouzdan laksativ, naročito protiv hroničnog zatvora. Njen ukus je manje nperijatan od puršijane, zbog čega je bolesnici radje uzimaju. Prave se čajevi za bol u predelu srca usled nagomilavanja vazduha u želucu ili crevima, kolike u žucnoj kesi, Izostale menstruacije i protiv hroničnog zatvora.

KUPINA [rubus fruticosus]

Narodni naziv: crna jagoda, brestova ostruga
Opis biljke: Kupina je grm sa horizontalno položenim korenom. Korenje tera 1 do 3 metra dugacke grane koje delimično puze po zemlji a delimično se penju po drugim granama. Biljka ima mnoštvo vitkih dugačkih, povijenih i bodljikavih grana. Lišće u obliku dlanova sa testerastim rubovima sastavljeno je od 3 do 5 listova. Cveta u kitama sa cvetićima bele ili bledo roze boje, koji su nalik ružicama. Sastavljeni su od 5 lapova caške, 5 latica vencica i od mnoštva prašnika. Plod je sjajnocrne boje i veom sočan (koštuničasti i birani plod).
Stanište: Raste veoma često u velikim skupinama na šumskim čistinama i krčevinama, medju grmljem, uz rubove polja, na neplodnom zemljištu.
Lekoviti deo biljke: Za lek se u proleće i jesen skuplja koren, mladi listovi, cvetovi za vreme cvetanja, bobice kad su zelene ili zrele.
Lekovito delovanje:
Listovi kupine su dobro i bezazleno sredstvo protiv proliva. Vrlo dobri uspesi postižu se i kod lečenja krvavog proliva. Preporučuje se uzimanje čaja od kupinovih liltova na duže vreme kod krvarenja želuca, upale creva i hroničnog nadražaja slepog creva. Čaj od kupinovih listova čisti krv, pri čemu smanjuje ili leči kožne osipe, lišajeve i druge nečistoće. Isto tako, koristan je i u lečenju anemije. Čaj od osušenog i usitnjenog korena kupine koristi se u lečenju vodene bolesti. Plodovi kupine deluju umirujuće kod nervoznih Ijudi koji pate od nesanice.

KUKURUZNA SVILA - zea mays

drugi nazivi: koruza, kuruz, kuruza, turska pšenica .

Opis biljke: kukuruz je jednogodišnja biljka visine 1 1/2 do 2 1/2 metra. Stabljika je snažna, srcikasta sa širokirn linearnim listovima. Muški i ženski cvetovi odvojeni su na stabljici. Muški su cvetovi smešteni u obliku metlice, na vrhu stabljike, dok se ženski cvetovi nalaze u pazuhu donjih listova i izbijaju izme?u lista i stabljike. Za vreme cvatnje iz lisnih omotaca izbijaju nitasti ženski cvetovi što se stvaraju u parovima, a nazivaju ih »kukuruznom svilom«.
Lekoviti deo biljke: za lek se upotrebljava kukuruzna svila a sabire se, u pravilu, prije oprašivanja. »Svila« se suši brzo u hladu .
Lekovito delovanje: kukuruzna svila izvanredno je sredstvo za izlucivanje mokrace i veoma dobro i neškodljivo sredstvo za mršavIjenje. Ukoliko »vila« nije potpuno osušena, srnanjuje izlucivanje mokrace, a pospešuje cišcenje. Koristi se, zatim, u lecenju vodene bolesti i bolesti mokracnih kanala sklonih stvaranju kamenaca. Dobri se uspesi postižu kod upale mokracnog mehura, upale nakapnice, srcanih bolesti s edemima te kod gihta i reumatizma. Koristi se za lecenje bubrežnih bolesti i kod nocnog mokrenja..



portalIzlaz na portal         Predhodna stranica         Na pocetak ove stranice