Filmovima počinje proces samozacjeljivanja i rješavanja onoga što vas boli, kaže dr. Andreja Borovečki, a dobar film pozitivno djeluje na rješavanje problema

Uvijek možete pronaći životnu situaciju koja vas veže uz određeni film, no ovisi koliko je to duboko, odnosno, koliko je osobno doživljavate. Pogledate li film koji pogađa uzrok vašega trenutačnog stanja ili raspoloženja i uspješno ga obrađujete te s nekime o tome iskreno porazgovarate, započinjete svojevrstan proces samozacjeljivanja. 

Drugim riječima, krećete u preradu onoga što vas ‘boli’, kaže dr. Andreja Borovečki Šimurina, specijalist psihijatrije te obiteljski i bračni psihoterapeut u KB Dubravi. Ona film u grupnoj terapiji primjenjuje već desetak godina, a pozitivna iskustva potaknula su je da približi terapiju filmom široj javnosti, u suradnji s povjesničarem filma, redateljem i fakultetskim predavačem Danielom Rafaelićem. 

Film nije tableta, on ne može izliječiti, primjerice depresiju, no može biti važan dio terapeutskog procesa. Prolaženje kroz filmski medij ponekad djeluje poput katarze - ono ocrtava i razjašnjava ljudima nešto čega dotad nisu bili svjesni te im tako, na neki način, odškrinjuje vrata prema izlječenju, kaže Daniel Rafaelić. Na grupnim terapijama s ljudima koji pate od psihičkih poremećaja nakon gledanja filma razgovara se o tome što je svatko od njih doživio i osjetio tijekom projekcije. 

No ‘terapijske’ filmove nije preporučljivo birati prema dijagnozama nego prema životnim situacijama koje su stvarni uzrok određenih psihičkih stanja. 

- Životne situacije ono su u čemu se ljudi poistovjećuju s filmom, s njegovim junacima. Štoviše, filmove dijelimo na one koji su nam dragi i one koji to nisu, po tome što nam se u životu događalo i gdje se možemo pronaći - objašnjava dr. Borovečki Šimurina.

  Kako bi upoznali javnost s filmom kao medijem te njegovim “ljekovitim” djelovanjem na ljudsku psihu, to dvoje stručnjaka odlučilo je početkom studenog početi seriju specijaliziranih treninga, kojima će obuhvatiti sve aspekte filma - s filmološkog, ali i psihološkog stajališta. Predstavljanje programa održat će se 24. 10. od 18 do 20 sati u prostorijama Partus edukacije, Trsje 19 c. 

Grupna terapija olakšava prepoznati i prihvatiti problem

Postoji mnoštvo filmova koji otvaraju više različitih, delikatnih tema, u kojima se većina ljudi može pronaći. Takvi su, primjerice, “Druga strana bijesa”, “Crni labud” ili “Pomajka”. To su kompleksni filmovi koji prikazuju suočavanje s gubitkom partnera, odnose djece i roditelja, prihvaćanje partnera s djecom iz prošlog braka, gubitak kontrole nad osjećajima te probleme alkoholizma, depresije i socijalne izolacije. 

Grupna terapija, odnosno, analiziranje nekoliko različitih doživljaja istog filma, čovjeku će pomoći da lakše prepozna i prihvati vlastiti problem ili situaciju te uvidi načine kako se s njom što uspješnije nositi. Dakle, film je pokretač razgovora, a terapeut je ovdje zapravo u ulozi moderatora. On, ovisno o psihičkim profilima ljudi, usmjerava i diktira ritam razgovora. Film se bira ovisno o životnim situacijama ljudi kako bi se u kontroliranim uvjetima (u grupi i uz terapeuta) izazvala reakcija, kaže Šimurina.

Film nas podsjeća da moramo stalno raditi na sebi

Kvalitetan film može se usporediti s dobrom kazališnom predstavom. Ili čak s vlakom smrti. Zašto bi čovjek kao intelektualno biće uopće sjeo na vlak smrti? Zato što će, kao i tijekom predstave ili filma, proći svojevrsno “pročišćenje” koje će na njega djelovati. Ljudima je potrebno da u kontroliranim uvjetima prožive nešto od čega bi u stvarnosti možda imali i traume (primjerice, ako bi sjeli u vlak koji bi se počeo ponašati kao vlak smrti). 

Najveća je snaga filma što gledatelje, dok sjede u sigurnosti doma, odvodi u svjetove i situacije u kojima se inače ne mogu naći. Sama ta ideja, barem filmskog proživljavanja nepoznatog, ostavlja pozitivan trag na čovjeku. Zanimljivo je i kako ljudi često misle da znaju na koje su filmske teme slabi te nerijetko razmišljaju: ‘U redu, sad sam spreman za to’. Zapravo nikad niste spremni. No to je moć filma - on će vas uvijek podsjetiti da morate stalno raditi na sebi.      

‘Monthy Python: Smisao života’ (1983.)

Za sve ljude koji su se ikad pitali ima li život smisla, ovo je idealan odgovor. Inteligentan, duhovit, dubok, zabavan - pravi filmski lijek za depresivna stanja.  Kroz najbolje izdanje britanskog humora film obrađuje “ozbiljne” teme.

‘Vicky Cristina Barcelona’ (2008.)

Romantična tragikomedija Woodyja Allena krije različitu problematiku s kojom se lako poistovjetiti. Potiče razmišljanje o životnim odlukama koje su za nas dobre te o onima donesenima zbog očekivanja okoline. Portretira emocionalnu nezrelost i poremećaje osobnosti.

‘Opasna metoda’ (2011.)

Film koji će se idući tjedan prikazati na Zagreb Film Festivalu. Specifičan odnos dvojice slavnih psihijatara Sigmunda Freuda i Carla Junga rezultirat će razvojem psihoanalize. Sjajan film za početak filmoterapije.

‘Bolje ne može’ (1997.)

Opisuje svakodnevni život čovjeka s opsesivno-kompulzivnim poremećajem koji zbog robovanja navikama ne uspijeva uspostaviti normalne društvene odnose. Realistično portretira intenzitet tjeskobe koja prati ljude s opsesivnim ponašanjem te težinu njihove socijalne samoizolacije. 

‘Marley i ja’ (2008.)

Na prvi pogled film koji će mnogi nazvati “sladunjavim” zapravo prerađuje obiteljske odnose - razvoj braka, shvaćanje uloge muža i oca, supruge i majke. Pas je tu ustvari samo “katalizator” koji ublažava naraciju priče te čini film pristupačniji ljudima.

‘Što žene žele’ (2000.)

Film za sve one koji misle kako je nemoguće razumjeti žene. Nakon što muškarac zadobije sposobnost da ih zaista čuje, otvaraju mu se novi svjetovi. Film je zapravo prikaz rada na sebi te očitog rasta i razvoja - kako sebe, tako i okoline.

‘Stripy’ (1978.)  

Trinaest kratkih animiranih epizoda Bruna Bozzeta idealna su “terapija” za trenutačno popravljanje raspoloženja. Stripyjev zarazni smijeh malo će koga ostaviti ravnodušnim, a ako je tu i dobro društvo, vesela je atmosfera zajamčena.     

‘YPF’ (2007.)  

Najuspješniji kanadski film svih vremena. Za sve one koji su imali ili imaju problema u seksualnom životu. Kroz stvarne i zabavne situacije na inteligentan način otvaraju se teme ljudske spolnosti i određenih poremećaja koji se uz nju vežu. Zabava za sve one koji su spolno aktivni - ili će to tek postati.

‘Pjevajte nešto ljubavno’ (2004.)

Hrvatski film o demo bendu, koji je prisiljen svirati svadbeni repertoar kroz mnoštvo komičnih situacija te mračnu katarzu na kraju, gledatelje potiče na ponovno proživljavanje svih maturalnih zabava i svadbi kroz koje su u životu prošli - i izvukli se žive glave.  

‘Ne osvrći se’ (2009.)

Izvrstan prikaz disocijativnog poremećaja. Jeanne (Sophie Marceau) počinje svijet oko sebe gledati drugim očima te se usput fizički transformirati u drugu Jeanne (Monica Bellucci). Film koji možda najbolje pokazuje suvremeni pristup liječenju psihičkih poremećaja na djelu - nije čovjek bolestan - on samo ima bolest.